Više od dva mjeseca Iran živi s najduljim ikad zabilježenim prekidom globalnog interneta. Od 8. siječnja, kada su vlasti posegle za gašenjem mreže usred prosvjeda, milijuni koji se na mrežu oslanjaju za posao ostali su odsječeni od svijeta.
Najpogođeniji su mali poduzetnici i slobodnjaci: prema procjeni Aktivista za ljudska prava u Iranu, izgubljena zarada dosad iznosi oko 1,8 milijardi dolara, što potvrđuje i Iranska gospodarska komora.
Istodobno, u veljači je lansiran program „Internet Pro“ koji malom krugu provjerenih korisnika – akademicima, odabranim tvrtkama i državnim institucijama – omogućuje gotovo neograničen pristup svjetskoj mreži. Paket od 50 GB stoji oko dva milijuna tomana, uz dodatne troškove aktivacije, a svaka daljnja gigabajta naplaćuje se 40 000 tomana. Obični, snažno filtrirani internet i dalje košta 8 000 tomana po gigabajtu, dok cijene VPN-a na crnom tržištu lete u nebo.
„Podijelilo je iransko društvo na dvije klase: digitalnu elitu i digitalne podanike“, upozorava publikacija Khabar Online. Odvjetnik Mohammad-Hamid Shahrivar također tvrdi da se „pravo na pristup internetu“ sada iz temelja redefinira.
Frustracija na ulicama Teherana raste. „Kada konačno uspijete otvoriti X ili Telegram i vidite ljude s neograničenim pristupom kako se ponašaju kao da je sve normalno, to je osjećaj kao udarac u trbuh“, kaže 38-godišnji Faraz. Prosječna mjesečna plaća u zemlji kreće se između 20 i 35 milijuna tomana, pa VPN promet od samo nekoliko gigabajta mnogima pojede znatan dio prihoda.
Vlada predsjednika Masouda Pezeshkiana distancirala se od višeslojnog pristupa, poručivši da su „ograničenja nepravedna“ i da nadležna tijela „nisu ispunila očekivanja“. Ministar komunikacija Sattar Hashemi otišao je korak dalje: „Visokokvalitetni pristup internetu pravo je svakog Iranca. Sustav bijele liste nema valjanost.“
No zagovornici tvrdog kursa, uključujući čelnika vijeća za kibernetički prostor Mohammada Amina Aghamirija, i dalje podupiru podijeljenu mrežu. Aghamiri je već pod sankcijama SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva zbog uloge u gušenju prosvjeda.
Za one koji traže alternativu ostaje rizičan put: prokrijumčareni Starlink terminali mogu ponuditi potpuni pristup, ali posjedovanje takve opreme u Iranu se tretira kao sigurnosni prekršaj i nosi ozbiljne kazne.
Dok se politički vrh prepire, a digitalna elita i dalje slobodno surfa, većina Iranaca ostaje zatočena iza virtualne zavjese – i plaća ju sve skuplje.