Prošlo je točno 24 godine otkako je u Splitu svirepo ubijena 24-godišnja Marijana Jerković, a njezin ubojica još uvijek nije otkriven.
Ujutro 10. siječnja 2002. godine, u 9 sati i 51 minutu, kolega ju je pronašao na drugom katu poduzeća „M kontakt trade” na Mažuranićevu šetalištu 7. Ležala je na prsima u lokvi krvi; kad su je okrenuli, otkriveno je da joj je grkljan gotovo potpuno prerezan. Očevid je kasnije pokazao da je napadač najprije udario žrtvu u jagodičnu kost, potom je davio, a presudio joj skalpelom takvom snagom da je bila gotovo dekapitirana.
Istraga od samog početka obilježena propustima
• Mjesto zločina nije bilo propisno zaštićeno ni naknadno zapečaćeno, pa mu je mogao pristupiti gotovo svatko. • Oružje – skalpel – pronađeno je tek deset dana poslije, i to u čajnoj kuhinji iste tvrtke. • Forenzičari nisu uspjeli pronaći tragove napadača, premda su na mjestu zatečeni razbacani sat, narukvica i mobitel, znak da se Marijana borila.
Zbog niza grešaka policija je u javnosti često bila izložena kritikama, a motiv ubojstva nikada nije razjašnjen. Zna se tek da je napadač vjerojatno bio ljevoruk i da ga je žrtva poznavala. Privedeni zaručnik brzo je oslobođen jer za njega nije bilo nikakvih dokaza.
Nerazjašnjene nelogičnosti
Godinu dana nakon zločina Općinski sud u Trogiru zaprimio je ovršni prijedlog protiv Marijane zbog neplaćenih računa u iznosu od 1 858,47 kuna. Pitanje tko je nakon njezine smrti koristio mobitel – koji je trebao biti privremeno oduzet kao dokaz – ostalo je bez odgovora.
Vrijeme ne briše tragove bola
Od 2014. na snazi je policijska nagrada od 100 000 kuna za informaciju koja bi dovela do uhićenja počinitelja, no do danas nije donijela pomak. Jedna je kroničarka splitske crne kronike godinama završavala tekstove podsjetnikom da ubojica i dalje slobodno hoda ulicama.
Četvrt stoljeća poslije slučaj živi tek u arhivima i sjećanjima obitelji, prijatelja i građana koje još uvijek potresa misao da ubojica nikad nije priveden pravdi. U vremenu kad se suvremene metode forenzike stalno usavršavaju, nada da bi nova tehnologija ili savjest nekog svjedoka napokon mogli rasvijetliti zločin – i dalje tinja. Zaborav bi bio, poručuju bližnji, najteža nepravda.