Istaknuta kazališna, filmska i televizijska glumica Marija Paro (rođ. Aljinović) preminula je u četvrtak u Zagrebu, potvrdilo je Hrvatsko narodno kazalište. Imala je 89 godina.
Rođena 13. ožujka 1936. u Baošiću u Boki kotorskoj, Paro je glumačku akademiju završila u Sarajevu, gdje je već 1954. započela profesionalnu karijeru u tamošnjem Narodnom pozorištu. Bila je i suosnivačica Malog pozorišta – današnjeg Kamernog teatra 55 – koji je s Jurislavom Korenićem i prvim ansamblom gurao tada avangardne scenske granice.
U Zagreb dolazi 1958. i pridružuje se Drami HNK-a, kojoj ostaje vjerna sve do umirovljenja 1995. Tijekom gotovo četiri desetljeća postala je zaštitni znak nacionalnog teatra, gradeći repertoar od velikih klasika do eksperimentalnih projekata. Publika je pamti kao Susanne u „Figarovoj svadbi”, Amélie u Feydeauovoj komediji „Pobrini se za Ameliju” i Irinu iz Čehovljevih „Tri sestara”. Posebnu je težinu davala Krležinim likovima – od Sestre Angelice u „Gospodi Glembajevima” do Prve dame u „Ledi” i Karine Michelson u „Banketu u Blitvi”.
Glumila je i Shakespeareove junakinje u „Kralju Learu” i „Snu ivanjske noći”, te niz uloga u dramama Ogrizovića, Šnajdera, Dostojevskog i drugih autora. Na filmu i televiziji pojavila se u Belanovu „Pod sumnjom”, Škubonjinoj „Izgubljenoj olovci” te Zafranovićevoj „Okupaciji u 26 slika”. Na Televiziji Zagreb sudjelovala je u antologijskim dramama po tekstovima Štivičića, Krleže i Beaumarchaisa, najčešće u suradnji s redateljem Mariom Fanellijem, a njezin se glas često čuo i u radiodramama Trećega programa Radio Zagreba.
Tijekom karijere surađivala je s nizom redatelja koji su oblikovali hrvatsku kazališnu modernu, među njima s Petrom Šarčevićem, Joškom Juvančićem, Dinom Radojevićem, Božidarom Violićem i suprugom Georgijem Parom.
HNK je oproštaj popratio riječima: „„Marija Paro pripadala je generaciji glumica koje su karijeru gradile na trajnoj, tihoj i predanoj prisutnosti u ansamblu, na pouzdanosti, preciznosti i dubokom razumijevanju scenske cjeline.” Teatar ističe da njezin odlazak označava gubitak „važne svjedokinje i sudionice jednog iznimno plodnog razdoblja kazališne povijesti” i podsjeća na „bogat opus uloga i trajni trag” koji je ostavila.
Datum komemoracije i oproštaja bit će naknadno objavljeni.