Talijanska književna zvijezda Claudia Durastanti 2. prosinca gostuje na 31. Sa(n)jmu knjiga u Istri kako bi predstavila svoj najnoviji roman „Missitalia”. O knjizi će, uz autoricu, govoriti i pulski antropolog Andrea Matošević.
Durastanti je rođena 1984. u Brooklynu, odrasla dijelom u New Yorku, dijelom u zabačenoj talijanskoj pokrajini Basilicati. „Putovanje između velegrada i ruralne provincije preokrenulo mi je shvaćanje periferije i središta”, kaže spisateljica. Primijetila je da je u svojim ranim djelima radnju ustrajno smještala u Sjedinjene Države, vjerujući da samo ondje može pronaći „epsku, romantičnu dimenziju”. Tek kasnije otkrila je Basilicatu kao književnu pozornicu, a „Missitalia” je, ističe, plod tog ponovnog otkrivanja.
Roman prati tri ženska lika – Amaliu Spadu, Adu i tajanstvenu A – kroz različite žanrove i epohe, od talijanskog Divljeg zapada do Mjeseca. „Oduvijek me zanimalo što ostaje isto kada žena prođe test vremena i prostora”, objašnjava autorica, dodajući da je zato eksperimentirala s vesternom, špijunskim romanom i znanstvenom fantastikom kako bi postigla „učinak odjeka koji nadilazi obiteljsku sagu”.
Durastanti dolazi iz umjetničke obitelji: oba roditelja su gluha i slabo su koristila znakovni jezik, ali su zato – kako slikovito opisuje – kistom i bojom vodili razgovore. „Gledala sam majku kako danima radi na šarenoj slici, a onda je sve prekrije crnom. Taj rizik žrtvovanja ljepote umjetnički me obilježio; pisanje je, čini mi se, suprotno – skidanje slojeva tame da otkriješ što je ispod”, kaže.
Književnost ju je privukla rano: s osam godina već je pisala kratke priče, s 16 je dovršila prvi neobjavljeni roman „Grace”, a u 26. proslavila se debitantskim naslovom „Un giorno verrò a lanciare sassi alla tua finestra”. Potom su uslijedili nagrađivani romani „A Chloe, per le ragioni sbagliate”, „Cleopatra va in prigione” i „La straniera”, prevedena u 25 zemalja. „Missitalia” joj je donijela nagradu Premio Mondello, a prevodi se na više jezika.
Autorica paralelno prevodi, kustosica je feminističke biblioteke La Tartaruga, a nekoć je bila povezana s Torinskim sajmom knjiga i Festivalom talijanske književnosti u Londonu. „Prevođenje me učinilo otvorenijom i velikodušnijom spisateljicom. To je intiman odnos u kojem ništa ne posjeduješ”, ističe. Na pitanje može li se živjeti samo od pisanja, rezolutno odgovara: „Ne. Drugi poslovi moraju biti pristojno plaćeni kako bismo zadržali slobodu sporijeg, slojevitog pripovijedanja.”
Književni kružok u pulskom Klubu-knjižari Giardini 2 nedavno je poslužio kao uvod u predstavljanje romana, a istarska publika priliku će za susret uživo dobiti u utorak u 19 sati.