Legendarni 79-godišnji nogometaš Crvene zvezde i bivše reprezentacije Jugoslavije, a danas predsjednik Nogometnog saveza Srbije, u opsežnom razgovoru za Večernji list prisjetio se djetinjstva, najvećih pobjeda i propuštenih prilika te poslao nekoliko pohvala hrvatskom nogometu.
Djetinjstvo s loptom Dragan Džajić odrastao je u ubskom radničkom domu u kojem se „osim škole, živjelo za nogomet”. U tada siromašnom Ubu igrališta su bila rijetka pa su klinci jurili loptu na školskom rukometnom terenu. Prve zapažene poteze prikazao je kao tinejdžer kada je, nastupajući za Jedinstvo, postigao dva gola protiv pionira Crvene zvezde predvođenih budućim reprezentativcima Aćimovićem i Karasijem.
Put do Marakane Skauti Partizana prvi su ga pozvali, ali je otac odbio preseljenje u Beograd. Dan poslije na vrata su pokucali ljudi iz Crvene zvezde i ponudili isti paket – uz mogućnost da mladi talent ostane živjeti u Ubu. Svaki je dan nakon škole autobusom putovao 60 kilometara na trening pa se s nepunih 17 godina, u svibnju 1963., našao u prvih jedanaest protiv Budućnosti. Sezonu je završio kao najmlađi igrač lige i osvojio duplu krunu.
„Plaću nisam mogao primati jer sam bio maloljetan, ali sam na Terazijama mogao kupiti što god poželim”, prisjetio se Džajić, dodavši da mu je klub kupio metalik BMW 404 sa šiberom.
Zlatni i teški trenuci Na Europskom prvenstvu 1968. zabio je Engleskoj pogodak koji i danas smatra najljepšim: „U trku sam prevario Wilsona, spustio na koljena Bobbyja Moorea i lobao Banksa.” Žali što Jugoslavija nakon ponovljene finalne utakmice nije uzela europsko zlato. Šest godina kasnije, na SP-u u Njemačkoj, „plavi” su prošli skupinu ispred Brazila, ali su u drugoj fazi ostali bez boda. Krivnju ne prebacuje na igrače već na „ljude koji su se odjednom počeli ponašati kao menadžeri”.
Najveći peh doživio je 1973. u prijateljskoj utakmici protiv Proletera kada mu je vratar Šarović slomio nogu. Sezona je bila izgubljena pa je 14 mjeseci služio vojni rok u Somboru, trenirajući za Mundijal kao pripadnik JNA.
Nerealizirani transferi Iako su ga željeli madridski velikani, posao je propao. Dok su emisari Atlética stigli s gotovinom, tadašnji trener Reala Miljan Miljanić uvjerio ga je da pričeka ponudu sa Santiago Bernabéua – poziv nikada nije stigao. Karijeru je kasnije nastavio u Bastiji, a Korziku i danas naziva drugim domom.
Prosinečki i hrvatski nogomet Za Roberta Prosinečkog kaže da je „nakon dva probna treninga bilo jasno da će biti veliki igrač”, a prelazak iz Dinama u Zvezdu iskoristio je kad ga se Ćiro Blažević javno odrekao. Danas, s distance, hvali kontinuitet hrvatske reprezentacije i kapetana: „Kapa dolje. U vrhu ste jako puno godina, a Luka Modrić je čudo od igrača.”
Na pitanje o nacionalnom stadionu odgovara kako se nada da će „nedavni rezultati ubrzati gradnju objekta koji hrvatski nogomet zaslužuje”. Na pošalicu „imaš para k'o Džajić” samo se nasmijao: „Milijun puta sam to čuo… da je barem istina.”