U jeku globalnih neizvjesnosti, sve više hrvatskih poduzetnika svjesno odlučuje „stisnuti kočnicu” i drastično skresati opseg poslovanja – premda im tvrtke još posluju solidno. Fenomen poznat kao downsizing više nije rezerviran za krizne situacije niti je uvijek posljedica prisilnog bankrota, već postaje promišljena strategija očuvanja privatne imovine i mentalnog zdravlja vlasnika.
Pokazni primjer nove stvarnosti iznosi sljedeću usporedbu: stan od 60 kvadratnih metara danas na tržištu može vrijediti više od biznisa koji je poduzetnik gradio tri desetljeća. S jedne strane nekretnine nezaustavljivo poskupljuju, a s druge su male i srednje tvrtke izložene rastu troškova, regulatornoj nesigurnosti i stalnim političko-ekonomskim šokovima.
Razočarani poduzetnici – osobito osnivači „većih malih” i „manjih srednjih” tvrtki – stoga sve češće biraju povlačenje: gase pogone, smanjuju broj zaposlenih ili rasprodaju imovinu dok su još likvidni. Motiv nije nužno strah od propasti, nego procjena da imovinu mogu brže i sigurnije unovčiti u nekretninama nego u poslovanju čija je budućnost neizvjesna.
I dok svjetski mediji prate ishitrene najave velikih političkih figura o novim aneksijama ili preotimanju saveznika, u hrvatskom realnom sektoru odvija se tiha, ali značajna smjena prioriteta: sigurnost ispred ekspanzije, gotovina ispred dugoročnih ulaganja i – sve češće – stan iznad poslovnog imperija.