Posjet glavnog tajnika OECD-a Mathiasa Cormanna Zagrebu ponovno je otvorio osjetljivo pitanje treba li Hrvatskoj dodatno podizati dobnu granicu za odlazak u mirovinu. Premda gospodarstvo raste brže od prosjeka Europske unije, proračunski rashodi za mirovine i dalje nadmašuju prihode, a nepovoljna demografska kretanja prijete da pritisak bude još snažniji.
Ekonomist Predrag Bejaković, dugogodišnji istraživač mirovinskog sustava, pojašnjava kako „rekordno niska nezaposlenost nije iluzija”, iako ju je dijelom olakšalo masovno iseljavanje građana nakon ulaska u EU.
-
Brži rast, ali ne i veća produktivnost
• Prosječni godišnji rast BDP-a u posljednjem desetljeću iznosio je 3,7 %, dok je u EU-u bio upola manji (1,67 %).
• Hrvatska se, međutim, sporo približava europskom prosjeku produktivnosti. -
Kako je pala nezaposlenost
• Prije deset godina nezaposlenost mladih dosezala je 30 %; danas se spustila na oko 20 %.
• Procjene govore o najmanje 400 000 iseljenih Hrvata, pa je statistiku popravio odljev radne snage.
• Manji broj mladih ulazi na tržište rada, a dio poslova popunjavaju strani radnici. -
Uloga stranaca
• Radnici iz inozemstva preuzimaju slabije plaćena mjesta u turizmu i graditeljstvu.
• Država ih obvezuje učiti hrvatski jezik kako bi se ubrzala integracija i smanjile napetosti na tržištu rada. -
Slaba karika – obrazovanje
• „Naš obrazovni sustav uglavnom ne daje praktična znanja koja poslodavci traže”, upozorava Bejaković.
• Poslodavci rijetko nude kvalitetnu praksu, pa mladi na početku karijere ostaju između dvije vatre.
Zaključak
Usprkos solidnom rastu i povijesno niskoj nezaposlenosti, mirovinski sustav ostaje ranjiv. Bejaković podsjeća da „zaposlenost jest najbolja zaštita od siromaštva”, ali bez većeg broja radno aktivnih ljudi i rasta produktivnosti pritisak na mirovinski fond neće popustiti – neovisno o politički osjetljivoj temi povećanja dobi za mirovinu.