U vremenu kada se većina vršnjaka odavno povukla u mirniji ritam, prof. emer. dr. sc. Juraj Sepčić – Cresanima poznat jednostavno kao dottor Giorgio – svakoga jutra ponovno oblači bijelu kutu. I u desetom desetljeću života obilazi kućne adrese, sluša priče ukućana i savjetuje bolesnike, baš kao što je to činio kad je kao jedini liječnik na otoku dežurao 24 sata na dan.
Rođen na Cresu 1935., talijansku je osnovnu školu završio na rodnom otoku, klasičnu gimnaziju u Rijeci, a medicinu diplomirao 1960. u gradu u kojem će izgraditi akademsku karijeru. Prvi radni dan po položenom državnom ispitu proveo je u snijegom zatrpanom Brinju, gdje je, kako rado prepričava, „već drugoga dana samostalno vodio porođaj”.
Specijalizaciju iz neurologije i psihijatrije posvetio je istraživanju demijelinizacijskih bolesti, osobito multiple skleroze. Doktorirao je 1979., vodio Katedru i Kliniku za neurologiju, osnovao registar zapadne Hrvatske te uveo Središnju europsku datoteku za praćenje bolesnika s MS-om, pretvorivši riječku kliniku u referentni centar. Na njegovu se listu mentorstava upisalo 47 diplomskih, 15 magistarskih i 15 doktorskih radova.
Njegov je doprinos nagrađen s tridesetak stručnih i pet znanstvenih priznanja, Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, Nagradom Grada Rijeke, priznanjima rodnog Cresa te nagradom za životno djelo Sveučilišta u Rijeci.
Ipak, Sepčić se najviše ponosi ulogom obiteljskog liječnika: „Biti liječnik nije uredski posao. Najbolje upoznate bolesnika u njegovu domu, slušajući priče ukućana, mirise i zvukove te kuće.”
Mirovinu je iskoristio za drugu strast – povijest Cresa. Objavio je dvije knjige s dotad nepoznatim detaljima o Drugom svjetskom ratu na otoku, proširujući pogled na lokalnu povijest jednako predano kao što je desetljećima širio znanje o neurologiji.
Na svečanosti povodom 90. rođendana, okružen studentima i kolegama, skromno je zahvalio svima osim sebi te završio porukom koja najbolje sažima njegovu životnu filozofiju: „U budućnosti koja mi ostaje… živjet ću za druge, za moju porodicu, za moj fakultet, za moje sveučilište i za moj Cres.”
Renesansni duh, neumoran znanstvenik i liječnik „boljih vremena“, Juraj Sepčić i u devedesetoj godini dokazuje da se prava strast ne umirovljuje.