Kad je u kolovozu 2022. Olena Jurčenko naišla na žustru raspravu na jednom ruskojezičnom forumu, nije slutila da će njezino otkriće ubrzo odjeknuti u Bruxellesu i Washingtonu. Bivša studentica ekonomije, koja je nakon bombardiranja rodnoga grada pobjegla u Latviju, već je sudjelovala u online kampanji kojom su se zapadne tvrtke javno prozivale zbog nastavka poslovanja u Rusiji. No Jurčenko je ubrzo zaključila da „name-and-shame” metoda ima ograničen domet – sve dok nije otkrila slabu točku ruske proizvodnje oružja: CNC alatne strojeve.
CNC strojevi temelj su suvremene precizne obrade metala; bez njih bi se kućišta tenkova i raketa morala ručno glodati. Rusija ih sama ne proizvodi, a samo nekolicina svjetskih tvrtki kontrolira tržište. Nakon više od godinu dana kopanja po trgovinskim bazama, razgovora s insajderima i lobiranja, Jurčenko i mala skupina analitičara uspjeli su uvjeriti Europsku uniju i američku administraciju da CNC strojeve uvrste na sankcijske popise.
Rezultat se osjetio 2025., kada je američki proizvođač Haas Automation kažnjen zbog kršenja zabrane. „Rusi su prije kupovali 70 % CNC strojeva sa Zapada; danas 80 % uzimaju iz Kine, a riječ je o slabijoj preciznosti, kao jednokratni brijač”, objašnjava Jurčenko. Moskva pokušava zaobići embargo krijumčarenjem preko Bjelorusije i srednjoazijskih država, no proces je spor i skuplji.
Takvi ciljani udarci plod su mreže koju ukrajinski dužnosnici nazivaju „ekonomski borci”. U njoj se spajaju nevladine organizacije, neovisni stručnjaci i volonteri iz Europe, Amerike, pa čak i Rusije. Ukrajinska grupa ESCU ima osam analitičara, ali njezin se rad prepliće s desecima pojedinaca koji mapiraju sve – od ledolomaca izrađenih u Singapuru do kroma iskopanog u Kazahstanu – ne bi li zatvorili pukotine kroz koje Kremlj još uvijek puni ratnu kasu.
Otpočetka invazije zapadni su saveznici izrekli više od trideset paketa sankcija, no brojni precizni zahvati – poput zabrane isporuke specijaliziranih komponenti – proizašli su upravo iz civilnih istraživanja. Dužnosnici priznaju da je „umjetnost ekonomskog ratovanja” zahvaljujući toj neočekivanoj koaliciji doživjela tektonski pomak: država prvi put osluškuje i brzo primjenjuje nalaze građanskih eksperata.
Jurčenko, sada 24-godišnjakinja sa stalnom adresom u Rigi, nastavlja pratiti opskrbne lance. „Svaki vijak koji ne stigne u Rusiju znači jedan bačeni projektil manje na Ukrajinu”, kaže, uvjerena da u ovoj tihoj, brojkama i tablicama vođenoj borbi leži ključ iscrpljivanja ruske ratne industrije.