Slovenski književnik Andrej E. Skubic u romanu „Divni dani” („Krasni dnevi”, 2021.) nudi gotovo četiristotinjak stranica slojevite priče o potrazi za izgubljenom bliskošću, ali i o tihoj moći političkih i društvenih trauma.
Središnji lik, umirovljenik Dušan Šauta, dobrovoljno je preselio u ljubljanski dom za starije nakon smrti supruge Neže. Sa svijetom se najradije povezuje kroz zamišljene razgovore s pokojnom partnericom, dok se s kćeri Lejom – uspješnom, ali emocionalno distanciranom dramaturginjom – jedva čuje. Krhki mir prekida dolazak policajaca koji traže Leju jer je, kako sumnjaju, svjedočila ubojstvu. Dušanova potraga za kćeri otvara vrata mučnim sjećanjima i nerazjašnjenim krivnjama, pokazujući koliko duboko državne i društvene oluje prodru u obiteljsko tkivo.
Skubic suvereno kombinira intimni realizam i širu društvenu fresku: "Divni dani" ujedno su portret disfunkcionalne obitelji i studija o posljedicama tranzicije koja je mnoge građane bivše Jugoslavije ostavila s osjećajem praznine. Autor promatra junake bez suda, ali oštro registrira pukotine nastale između generacija – one koje odrastaju u sumraku ideala i one koje su ih postavljale.
Roman svojom višeznačnošću i emotivnom snagom potvrđuje Skubica kao jednog od najvažnijih suvremenih slovenskih prozaika – a „Divni dani” podsjećaju da velike društvene priče uvijek prvo pogađaju najosjetljivije mjesto: obitelj.