Kupci koji u potrazi za laganijim obrocima posegnu za keksima, dvopekom ili drugim "niskokaloričnim" proizvodima često dožive neugodno iznenađenje tek kod kuće.
Primjer s nedavnog obilaska trgovine pokazuje zašto: pakiranje raženih krekera na prednjoj je strani velikim slovima obećavalo „samo 33 kcal”. Sitnim slovima u kutu stajalo je objašnjenje – riječ je o vrijednosti za devet grama, odnosno jednu tanku šnitu. Kada se pogleda obvezno deklariranih 100 grama, brojka je višestruko veća.
Isti obrazac ponavlja se na čitavom nizu artikala koje trgovci rado guraju u kategoriju „zdrave hrane“. Proizvođači pritom ne krše propise: europski pravilnik zahtijeva da se energetska vrijednost navede na 100 g ili 100 ml proizvoda, a ta informacija doista postoji na stražnjoj strani ambalaže. Međutim, isticanje – i grafičko naglašavanje – podatka po porciji ostaje sivo područje na koje su već upozorile neke članice Europske unije.
Problem je što mnogi potrošači u žurbi ne čitaju detaljne tablice nego se oslone na prvu, upadljivo dizajniranu etiketu. Rezultat je iskrivljena slika o „dijetalnosti“ proizvoda i mogućnost da dnevni unos kalorija, unatoč najboljim namjerama, lako pobjegne u plus.
Nutricionisti podsjećaju da je jedini pouzdan put do točne računice – okrenuti pakiranje, provjeriti redak „na 100 g“ te realno procijeniti koliko će se komada ili kriški doista pojesti. "Naša se prehrana ne mjeri po komadu, nego po ukupnoj količini", upozoravaju stručnjaci.
Zasad europska pravila ne zabranjuju marketinško igranje porcijama, ali rasprava o strožem uređivanju te prakse sve je glasnija. Do tada, odgovornost ostaje na kupcima – i njihovoj spremnosti da povećalom pročitaju ono što sitni tisak kaže o krupnim kalorijama.