Sukob koji se rasplamsava na Bliskom istoku nameće Sjedinjenim Američkim Državama vojno-političke izazove zbog kojih se u Washingtonu sve češće čuje usporedba s Vijetnamom.
U analitičkim krugovima ističe se nekoliko dodirnih točaka. Na početku vijetnamskog rata američko je vodstvo vjerovalo u brzu pobjedu – isti optimizam danas prati zračne operacije protiv Irana. No, upozorava se da bi kopnena eskalacija mogla proizvesti zamku sličnu onoj iz 1960-ih.
Jedan od sugovornika za naš list napominje: „Za sada još uvijek neće. Samo ratovanje iz zraka neće stvoriti novi Vijetnam”. Prema njegovu tumačenju, ključna je razlika to što se u sadašnjem sukobu računa na tehnologiju, a ne na masovno slanje vojnika na teren.
Drugi stručnjak dodatno naglašava: „Iran neće biti novi Vijetnam jer SAD nema razloga na bojišnicu slati pješaštvo. Zašto slati ljude ako možeš slati tehniku”. Prema toj logici, bespilotne letjelice, precizni projektili i satelitsko navođenje trebali bi ograničiti američke gubitke i domaći politički pritisak.
Unatoč tim razlikama, povijesna lekcija ostaje: svaki produbljeni kopneni angažman na neprijateljskom teritoriju može se pretvoriti u dug i skup rat iscrpljivanja. Upravo zato u američkom Kongresu raste nervoza – nitko ne želi ponoviti scenarij koji je prije pola stoljeća polarizirao društvo i promijenio reputaciju supersile.
Hoće li se zračne operacije zadržati na preciznim udarima ili prerasti u širu intervenciju, ovisi i o iranskom odgovoru. Za sada obje strane pomno odmjeravaju idući potez, svjesne da bi pogrešna procjena mogla pretvoriti regionalni sukob u simbolički Vijetnam 21. stoljeća.