Demografsko starenje u Hrvatskoj više nije samo socijalni izazov, nego – kako upozoravaju ekonomisti – ključni pokretač gospodarskih strategija, inovacija i novih tržišta.
„Demografija nije tek jedan od faktora konkurentnosti. Nije ni fusnota strategije rasta, ona je njezina prva stranica”, ističe savjetnik za konkurentnost Ernest Vlačić. Pojašnjava da pad i starenje radno aktivne populacije izravno snižava potencijal rasta, a tehnološke i organizacijske inovacije postaju „odgovor na demografski pritisak”.
Sličnu sliku nudi i ekonomist Krešimir Ivanda: bez promjene gospodarske strukture i učinkovitijih institucija, demografija će dugoročno „određivati plafon rasta”, pa je pitanje samo koliko će Hrvatska uspjeti ublažiti posljedice.
No starenje nije nužno ograničenje, tvrdi profesorica Ivana Barković Bojanić. Dulji životni vijek znači i dulje razdoblje produktivnosti, potrošnje te društvenog angažmana starijih, dok Aleksandar Erceg dodaje da osobe starije dobi nisu homogena skupina nego raznovrsno tržište različitih dohodaka, obrazovanja i digitalnih vještina. To, kaže, otvara prostor za:
- preventivnu medicinu i wellness usluge;
- specijalizirane financijske proizvode;
- prilagođene stambene modele;
- turističke aranžmane za zreliju dob;
- programe cjeloživotnog obrazovanja.
Promjena je već vidljiva u strukturi kućanstava: klasičnih obitelji sve je manje, a samačkih domova sve više. Za poduzetnike i javne politike to znači redefiniranje ciljanih proizvoda, tržišnih segmenata i radnih modela.
Stručnjaci zaključuju da se Hrvatska nalazi pred izborom: promatrati demografske promjene kao trošak ili ih pretvoriti u polugu za modernizaciju gospodarstva i rast konkurentnosti.