Poznata po uspješnim slikovnicama za djecu, Iva Bezinović-Haydon prvi put se obraća odrasloj publici zbirkom priča „Takav neki dan”. Na oko 200 stranica raspoređenih u pet cjelina autorica se bavi ljubavlju, prolaznošću i nevidljivim teretom svakodnevice, pritom ostajući vjerna svojem razigranom, gotovo pjevnom stilu.
Prva cjelina, „Sudar svjetova”, donosi galeriju usamljenih protagonistica čija se očekivanja sudaraju s realnošću. U priči „Na livadi pored ceste” junakinja otkriva da život ispunjen obiteljskim obavezama nije onaj o kojem je sanjala. Crnohumorni ton izranja u tekstovima poput „Marina, četvrti kat”, a bizarnost dodatno pojačava „Irena u Bologni”.
„Razglednice” okupljaju 18 kratkih zapisa inspiriranih različitim mjestima. Neki od njih poprimaju oblik lirske proze, posebno kad autorica uspoređuje sebe kao majku s djevojčicom kakva je nekad bila.
U trećoj dionici, „Eva je zapisala”, upoznajemo ženu koja se osjeća zarobljenom u vlastitoj obitelji. U 43. godini priznaje da „ne pamti kad se zadnji put veselila danu pred sobom”, dok gorljivo dodaje: „Nedostaje mi da me netko čuje!”. Ta nit osamljenosti nastavlja se u „Svijetu u komadićima”, nizom kratkih, refleksivnih zapisa.
Završna cjelina, „Pod perzijskim tepihom u dnevnoj sobi”, vraća se klasičnoj pripovijetci. Sjajna „Četrdeset, prvi put” progovara o temama koje se u obiteljima često guraju pod tepih, dok „Prepoznavanje” slavi rađanje djeteta, a „Možda se ne sjećaš” prikazuje polagano gašenje nekad velike ljubavi.
Zbirka obiluje jasnim porukama, snažnom emocionalnošću i pitkim pripovijedanjem, čime potvrđuje uspješan autoričin prijelaz iz dječje u književnost za odrasle. Kritičari procjenjuju da će knjiga osobito odjeknuti među čitateljicama, ali i svima koji u svakodnevnim detaljima prepoznaju prolaznost vremena i krhkost osjećaja.