Mid-listopad u Hanoveru, New Hampshire. Lišće gori jesenskim bojama, a Chad Markey, student završne godine medicine na Dartmouthu, nakratko predahne između kliničkih rotacija. Umjesto da uživa u planiranju idućih koraka s kolegama, Markey je zaokupljen jednom brigom: nije uspio dogovoriti nijedan razgovor za posao i pita se je li krivac – algoritam.
Prema njegovim riječima, nekoliko je puta bezuspješno slao molbe za radna mjesta izvan tradicionalnog procesa dodjele liječničkih specijalizacija. „Ako me sustav filtrira prije nego što ljudsko oko uopće pogleda životopis, nikada neću dobiti priliku objasniti svoje iskustvo”, požalio je Markey tijekom kratkog odmora.
Problem se, kako vjeruje, krije u softveru za automatsko pregledavanje životopisa koji sve češće koriste veće zdravstvene mreže i biotehnološke kompanije. Iako nema izravnu potvrdu da je njegov CV „otpao” zbog umjetne inteligencije, činjenica da se nije probio ni do uvodnog razgovora navela ga je na sumnju.
Kolege sa studija dijele miješane dojmove. Neki su bez poteškoća dogovorili intervjue, drugi poput Markeyja tek su se susreli s nijemom elektroničkom tišinom. „Ne znamo tko radi prvu selekciju – čovjek ili stroj”, komentirao je jedan od studenata.
Dok Markey razmatra prilagodbu životopisa ključnim riječima koje, prema savjetima karijernih portala, pomažu proći digitalne filtre, nastavlja se pitati koliko će umjetna inteligencija utjecati na početke karijera nove generacije liječnika.