Talijanska književnica Dacia Maraini vraća se u Pulu nakon dva desetljeća kako bi gostovala na 31. izdanju Sa(n)jma knjige u Istri. Autorica, čija su djela prevedena na više od 30 jezika, na sajmu će sudjelovati u dva programska bloka i predstaviti svoj najnoviji epistolarni roman „Dragi Pier Paolo”.
Maraini je jedna od najnagrađivanijih spisateljica suvremene Italije. Već šezdesetih dobila je Formentorovu nagradu za „L’età del malessere”, a kasnije i najprestižnije talijanske nagrade Premio Campiello („La lunga vita di Marianna Ucrìa”) i Premio Strega („Buio”). Iza nje je i dug popis drama te dječje proze kroz koje uporno tematizira položaj žena.
U razgovoru uoči dolaska u Pulu otkrila je da je „Dragi Pier Paolo” nastao iz sna: „ „Bio je toliko živ kada mi je pričao o filmu koji je želio snimiti da sam imala dojam da mogu ispružiti ruku i dodirnuti njegovu.”
U knjizi, kaže, ne govori samo o Pasoliniju nego i o „čitavom nizu protagonista talijanskog kulturnog života”. Iako sebe ne smatra stručnjakinjom, prati društvena zbivanja jer, kako naglašava, želi „zemlju mira, pravde i kolektivne solidarnosti”.
Prve korake u književnosti načinila je romanom „La vacanza”, a širu je pažnju privukla s „Memorie di una ladra”, nadahnutom životom zatvorenice Terese Nume. „ „Zadivila me jer je bila nepismena, ali izuzetno inteligentna i puna života”, prisjeća se spisateljica, dodajući da joj je uvijek isplaćivala pola honorara od knjige.
Aktivizam na sceni i izvan nje Maraini je 1970-ih u Rimu osnovala Teatar Maddalena, prvi kazališni kolektiv kojim su u potpunosti upravljale žene. Predstave su, kaže, redovito bile rasprodane: „ „Ukazivale smo na nepravde koje su žene trpjele stoljećima, ali nikada nasilno ili agresivno.”
Kao dugogodišnja partnerica pisca Alberta Moravije, naglašava koliko joj je značilo njegovo poštovanje prema ženskom mišljenju. Na pitanje o vlastitom agnosticizmu u tradicionalnom okruženju odgovara da današnje talijansko društvo „formalno jest vjerničko, ali prave kršćanske vrijednosti danas su rijetkost”.
Maraini je nedavno prihvatila funkciju predsjednice znanstvenog odbora projekta „Palermo – Talijanska prijestolnica kulture”, premda svaki let na Siciliju doživljava kao napor zbog zdravstvenih tegoba s ušima.
Književna genealogija Spisateljica duguje osobitu pažnju kanonu: „ „Grazia Deledda je majka talijanske književnosti, a Italo Svevo otac. Italo Calvino mogao bi biti ujak.”
Pulu opisuje kao „fascinantan grad u kojem se osjeća dah antičkih korijena, ali i moderna otvorenost moru i vjetrovima”. Posjetitelji pulskog sajma imat će priliku iz prve ruke čuti priče o Pasoliniju, Moraviji, zatvorenicama i kazalištu koje mijenja društvene paradigme.
Dolazak Dacie Maraini tako ne označava samo još jedan književni nastup, nego i povratak autorice koja i u devetom desetljeću života neumorno govori o pravdi, solidarnosti i ženskom glasu — vrijednostima koje, kako sama ističe, u Italiji, ali i šire, „nedostaju više nego ikad”.