Sveti Toma Akvinski, čiji se blagdan obilježava 28. siječnja, ostaje jedno od najsjajnijih imena u povijesti zapadne misli. Rođen 1225. u dvorcu Akvino na jugu Italije, još je kao dječak pokazivao iznimnu znatiželju i sklonost učenju. Unatoč protivljenju plemićke obitelji, odlučio je pristupiti prosjačkom redu dominikanaca, što će uvelike obilježiti njegov daljnji put.
Već s 23 godine predavao je u intelektualnim središtima Pariza, Rima i Napulja. Iako je slovio za jednog od najobrazovanijih ljudi svoga doba, poznanici su ga opisivali kao jednostavnog i poniznog redovnika koji je ustrajno odbijao visoke crkvene službe. Smatrao je da se istinska vrijednost mjeri evanđeoskom krepošću poniznosti, a ne titulama.
Njegov najpoznatiji opus ― trodijelna „Teološka suma” ― sustavno okuplja cjelokupnu teologiju i do danas zauzima jedinstveno mjesto u crkvenoj i filozofskoj literaturi. Akvinski je bio i mistik: zagledan u Presveti Sakrament, oblikovao je neke od najljepših crkvenih himana, među njima „Hvali Sion Spasitelja” i „Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš”. Predanje donosi trenutak kad mu je Krist s raspela rekao: „Ti si o Meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?”, na što je svetac odgovorio: „Samo Tebe, Gospodine!”
Preminuo je 7. ožujka 1274., u 49. godini, dok je putovao na crkveni sabor u Lyon. Blaženim ga je proglasio papa 1323., a 1567. dobio je naslov crkvenog naučitelja. Vrhovni crkveni poglavari ― od Leona XIII. do Pija XI. ― njegov su nauk preporučivali enciklikama, a Crkva ga je proglasila zaštitnikom škola i studenata.
Ostavština svetog Tome Akvinskog nadilazi stoljeća: njegova sinteza vjere i razuma i dalje je polazište suvremene teološke i filozofske rasprave, dok njegova poniznost ostaje trajni podsjetnik da se „u tajne vjere prodire to dublje što je srce čistije”.