Na brodu Princess Marie-Astrid, usidrenom usred rijeke Moselle, Belgija, Njemačka, Luksemburg, Francuska i Nizozemska prije točno 40 godina potpisale su dogovor o postupnom ukidanju međusobnih graničnih kontrola. Taj je čin iznjedrio najveće područje slobodnog kretanja na svijetu: Schengen danas obuhvaća 29 država i približno 450 milijuna ljudi.
No, dok se priprema proslava okrugle obljetnice, projekt bez granica polako se vraća na početne postaje. Čak 11 članica – među njima Austrija, Francuska, Njemačka, Italija i Nizozemska – službeno je obavijestilo Europsku komisiju da ove godine uvodi ili produljuje privremene kontrole. Deset ih je to učinilo u razdoblju kraćem od šest mjeseci, a mnoge se provjere nadovezuju na već postojeće mjere.
„Schengen se topi pred našim očima”, upozorava španjolski eurozastupnik Juan Fernando López Aguilar, podsjećajući da su se države počele oslanjati na unutarnje kontrole „puno prečesto” nakon pandemije.
Migracija kao univerzalni izgovor
Većina vlada ponovno diže rampu zbog – kako tvrde – sigurnosnih prijetnji povezanih s nezakonitim migracijama. Njemačka se na to pozvala prošle godine, a novi kancelar Friedrich Merz mjere je dodatno postrožio. Slovenija, Italija, Austrija, Nizozemska, Francuska i Bugarska navode isti razlog.
Luxemburg, kolijevka Schengena, posebno je pogođen njemačkim provjerama na granici koju svakodnevno prelaze tisuće radnih migranata. Vlada je Europskoj komisiji podnijela službenu pritužbu, a ministar unutarnjih poslova Léon Gloden poručuje: „Schengen je živo djelo koje ovisi o našoj budnosti i vjeri u Europu bez barijera.”
Brojke otkrivaju trend: Austrija je 2023. imala 924 dana prijavljenih kontrola (istovremene najave za različite granice zbrajaju se), Njemačka 970, Norveška 401, a Francuska svih 365 dana u godini. Privremena mjera tako je postala gotovo trajno stanje.
Komisija tvrdi da „pomno prati situaciju” i da su provjere „nesustavne”, no López Aguilar smatra da nedostaje ozbiljna provjera nužnosti i proporcionalnosti.
Vanjske granice pod povećalom
Povjerenik za unutarnje poslove i migracije Magnus Brunner drži da je sudbina Schengena neraskidivo vezana uz jačanje vanjskih granica EU-a: „Funkcioniranje Schengena moguće je samo uz snažnu policijsku suradnju i učinkovitu zaštitu vanjske granice.” Belgija stoga razmatra „određenu formu kontrole” kako bi provela čvršću migracijsku politiku, ali, kako ističe ministar Bernard Quintin, „granice nisu zatvorene”.
Za Luksemburg je to nedovoljno uvjerljivo. Vlada je otvorila posebnu e-mail adresu na koju građani mogu slati pritužbe na kontrole, a ministri taj problem redovito otvaraju na sastancima u Bruxellesu. „Ključno je rušiti granice u glavama ljudi, a ne ih ponovno graditi”, naglašava Gloden.
Četrdesetu obljetnicu tako obilježava paradoks: ideja Europe bez unutarnjih granica doživjela je najveći uspjeh – i najveći izazov – upravo ondje gdje je rođena.
