Četiri zaboravljene jugoslavenske navike koje su čuvale kućni budžet

Starija generacija često će reći da je „prije bilo bolje”, a dio te slike čine i male, svakodnevne navike koje su nekada bile gotovo neupitne, a danas su uglavnom nestale. Premda su se u bivšoj Jugoslaviji ljudi suočavali s nestašicama, skromnim izborom robe i dugim čekanjem na nove cipele, razvili su načine kako da rastegnu svaku kunu – odnosno, tadašnji dinar. Donosimo četiri navike iz tog razdoblja koje bi i danas mogle olakšati kućni budžet.

1. Popravi prije nego što baciš
   Kad je puknuo patentni zatvarač ili stao kućanski aparat, prvi je korak bio – popravak. Prišivanje gumba, krpanje rupa u trapericama, lijepljenje potplata ili izmjena dijelova na bojleru produljivali su vijek trajanja stvari i čuvali novčanik. Današnji brzi ritam i jeftina masovna proizvodnja potiču „kupi novo” filozofiju, ali trošak se brzo nagomila kad se pokvari nekoliko uređaja odjednom.

2. Zimnica kao osiguranje
   Priprema zimnice bila je ritual svake jeseni: staklenke su se punile džemovima, ukiseljenim paprikama, krastavcima, kupusom i sokovima. Iako su police trgovina danas prepune cijele godine, sezonsko zamrzavanje i dalje je isplativo: ljetno voće i povrće je jeftinije i ukusnije, a zimi je dovoljno otvoriti zamrzivač za kompot, pitu ili porciju bobičastog voća.

3. Svaki dinar na štednju
   Gotovo svaka obitelj imala je štedni račun, makar bez velikih kamata. Glavna je vrijednost bila navika odvajanja dijela svake plaće i stvaranje sigurnog fonda za crne dane. Današnje mobilne aplikacije i fondovi nude modernije alate, no princip ostaje isti – automatski preusmjeriti postotak prihoda i izgraditi financijski jastuk.

4. Rukotvorine i kućne vještine
   U školama se učilo domaćinstvo, a većina žena znala je šivati i plesti. Muškarci su nerijetko sami izrađivali ili popravljali namještaj. Takve su vještine štedjele novac, poticale kreativnost i davale osjećaj samodostatnosti – od prepravljene haljine do vlastoručno složene police.

Premda su se vremena promijenila, a trgovine postale veće i brže, ove jednostavne prakse podsjećaju da održivost i štedljivost često leže u habitusu, a ne u stanju računa.