Rat u Ukrajini, koji je počeo u zoru 24. veljače 2022. ruskim napadom na cijeli teritorij susjedne države, ulazi u svoju petu godinu, a kraj se ne nazire.
Ruski predsjednik Vladimir Putin tada je ofenzivu opisao kao „specijalnu vojnu operaciju” radi „demilitarizacije i denacifikacije” Ukrajine te zaštite Donbasa od, kako je tvrdio, širenja NATO-a. U prvim satima pogođeni su zapovjedni centri, vojne baze i infrastruktura, a oklopne kolone krenule su iz Bjelorusije prema Kijevu, iz Rusije prema Harkivu i Donbasu te s Krima prema jugu. Plan o brzom padu prijestolnice – u propagandi je spominjan rok od tri dana – raspršio se u žilavom ukrajinskom otporu.
Bitka za Kijev označila je prvu veliku prekretnicu. Borbe za aerodrom Hostomelj i blokirana ruska kolona sjeverno od grada zaustavile su ofenzivu, a krajem ožujka ruske se snage povlače sa sjevera. U napuštenim predgrađima, poput Buče, pronađene su masovne grobnice i tijela civila. Ukrajina i zapadni saveznici ta su otkrića nazvali ratnim zločinima; Moskva optužbe i dalje niječe.
Opsada Mariupolja u proljeće 2022. postala je jedna od najkrvavijih epizoda sukoba. Pad grada u svibnju omogućio je Rusiji kopneni koridor između Donbasa i Krima, ali je ostavio razorenu infrastrukturu i tisuće civilnih žrtava. Bombardiranje kazališta punog civila te višemjesečna drama branitelja u kompleksu Azovstalj urezali su se u globalno pamćenje.
Od ljeta 2022. rat prelazi u iscrpljujuću fazu u kojoj logistika, industrijski kapaciteti i tehnološka prilagodba postaju ključni. Dronovi – od komercijalnih „kvadrokoptera” do sustava dugog dometa – sve suprisutniji su u izviđanju, topničkom navođenju i dubinskim udarima. Relativno jeftina tehnologija omogućuje obje strane da zadavaju strateški važne udarce, dok Rusija raketnim i bespilotnim napadima sustavno udara po ukrajinskoj energetskoj mreži.
Humanitarna cijena je golema. Procjene poginulih i ranjenih kreću se u stotinama tisuća s obje strane. Ukrajinske vlasti izvještavaju o tisućama djece odvedene s okupiranih područja u Rusiju ili na teritorije pod ruskom kontrolom, često bez pristanka roditelja i uz promijenjene identitete, što je postalo predmet međunarodnih istraga.
Zapad je na invaziju odgovorio jedinstvenim sankcijama i velikom financijskom te vojnom pomoći Kijevu. Europska unija blokirala je imovinu, isključila dio ruskih banaka iz SWIFT-a i prvi put zajednički nabavljala oružje. Washington je odobrio višemilijardske pakete potpore, naglašavajući da američki vojnici neće izravno sudjelovati u borbama, ali će Ukrajini pružati sveobuhvatnu pomoć.
Pregovori održani u Bjelorusiji i Turskoj tijekom prvih tjedana rata nisu donijeli pomak. Četiri godine poslije bojišnica se proteže od Harkiva do Hersona, a sve češće se govori o ratu iscrpljivanja u kojem brz rasplet više nije izgledan. Dok granate i dronovi nastavljaju mijenjati lice zemlje, Ukrajinci i dalje brane svaki metar, a Kremlj ostaje pri svojim maksimalističkim zahtjevima. U takvom raspletu već izgubljene godine i životi tek su prva runda sukoba čiji se kraj još ne nazire.
