Stanari osječkog naselja nedavno su se našli u nedoumici: muškarac je danima prespavao na travnjaku pored vrtića i igrališta, odbijajući se maknuti i prihvatiti pomoć. Premda je pozvana policija, a pristigli su i djelatnici Hitne pomoći, muškarac je svaku intervenciju odbio.
Koordinatorica Caritasova centra za prihvat beskućnika u Osijeku, Olivera Balatinac, pojašnjava da u takvim slučajevima prihvatilište ne može učiniti ništa bez dobrovoljnog pristanka osobe. Nakon 2021. sva se procedura odvija preko Hrvatskog zavoda za socijalni rad: potencijalni korisnik mora se sam prijaviti, potom socijalni radnik izrađuje anamnezu i tek se tada dogovara smještaj. „Prije smo ljude mogli primiti odmah, pogotovo zimi; sada to više nije moguće”, kaže Balatinac.
Izmjene sustava djelomično su povezane s uvođenjem zajamčene minimalne naknade za beskućnike 2014. godine. Osnovica naknade u 2026. iznosi 170 eura, pa dio ljudi radije ostaje u podrumima ili improviziranim skloništima. Ako im nije oduzeta poslovna sposobnost, sami odlučuju hoće li potražiti institucionalnu pomoć – što često izostane, osobito kad su u pitanju osobe s težim psihičkim tegobama.
Policija pak može reagirati samo ako je narušen javni red i mir. Iz Policijske uprave osječko-baranjske navode da se tada postupa po Prekršajnom zakonu: utvrdi li se prekršaj, podnosi se optužni prijedlog sudu; ne utvrde li se elementi prekršaja, policija o slučaju obavještava Zavod za socijalni rad ili samostalno upućuje osobu u prihvatilište. „Kad je ugroženo zdravlje beskućnika, izvješćuju se i zdravstvene službe”, dodaju iz PU.
U spornom osječkom slučaju, muškarac je nakon policijskog postupanja predan Hrvatskom zavodu za socijalni rad. No ključan problem ostaje: sustav ne može prisilno zbrinuti psihički oboljele beskućnike koji odbijaju svaku suradnju, a građani pogođeni prizorom nemaju jasno rješenje osim poziva nadležnim institucijama.