Riječko brodogradilište 3. maj ovoga je tjedna službeno prešlo u vlasništvo šibenske tvrtke Iskra, čime se nastavlja dugogodišnji pad nekadašnjeg industrijskog giganta. Iskra, brodogradilište sa svega oko 180 zaposlenih, preuzima pogone koji su nekoć zapošljavali tisuće radnika i bili okosnica riječke, pa i hrvatske brodogradnje.
Autor uspoređuje cijenu transakcije s tržišnom vrijednošću mladog nogometaša Tonija Fruka, slikovito napominjući da je „3. maj vrijedan kao dvije trećine Tonija Fruka”. Iako konkretan iznos nije objavljen, takva paralela pojačava dojam o simboličnom, gotovo besmislenom iznosu za tvrtku koja je desetljećima gradila brodove za cijeli svijet.
Podsjetimo, 1997. godine Rijeka je ponosno obilježavala 50. rođendane niza velikih poduzeća. Još nakon Prvog svjetskog rata riječka je industrija činila čak 50 % ukupne industrijske proizvodnje u Hrvatskoj. Danas se pak bilježi ubrzani slom tog nekadašnjeg industrijskog središta, a prodaja 3. maja manjim brodogradilištima iz drugih gradova samo dodatno naglašava kontrast između slavne prošlosti i današnje stvarnosti.
Za radnike i Rijeku ovo je još jedan bolan podsjetnik na propast lokalne industrije: umjesto novog uzleta, 3. maj dobiva novog vlasnika čija se snaga mjeri u stotinama, a ne tisućama radnih mjesta. Dok se čeka hoće li Iskra uspjeti oživjeti posrnuli gigant, grad na Rječini nastavlja gledati kako mu industrija – nekoć ponos cijele zemlje – polako nestaje.