S pogledom na Savu i uspomene koje se gomilaju gotovo sedam desetljeća, Milena (89) i Nikola Lazić (99) dane provode u domu za starije u zagrebačkom Trnju. Njihova životna aritmetika impresionira: 189 zajedničkih godina, od čega 68 u braku.
„Ja osobno sam u stotoj, četiri mjeseca do punih sto. A ja sam u osamdeset devetoj”, govore dok listaju crno-bijele fotografije s vjenčanja. Milena tad nije nosila vjenčanicu nego elegantan kostim – praktičnost koju je život poslije često potvrđivao.
Nikola je gotovo cijeli radni vijek proveo kao inženjer u Ingri. Posao ga je odveo na jedanaest godina u inozemstvo: šest u Teheranu i pet u New Yorku. „Uvijek uz puni angažman, pa i uspjeha je bilo, ali bez Milenine podrške mnogo toga ne bih postigao”, priznaje suprug, dodajući da je od ukupnih 35 godina mirovine „jako zadovoljan životom”.
Milena je za to vrijeme vodila brigu o kući i djeci. „Bila sam s djecom i podigla ih. Dobro su obrazovani i uspješni”, kaže, a na pitanje o vlastitim usponima i padovima kratko rezimira: „Dobro je.”
Preseljenje u dom za starije dočekali su s mješavinom strepnje i olakšanja. „Ispočetka je bilo malo povuci-potegni, ali smo se privikli i mogu reći da smo iznimno zadovoljni”, kaže Nikola, koji i dalje prati dnevnu politiku. Milena se radije opušta uz glazbu.
Na pitanje što ih je držalo zajedno, Nikola se smije i spušta ton: „U životu je uvijek bilo aktualno tko više govori, tko nameće svoje mišljenje… pa sam ja trpio malo kritike i previše. Sad je Mileni prilika da se revanšira, a ja ću pokušati biti druga violina.”
Želje za materijalnim stvaranjem više nemaju, ali oboje priznaju da se i dalje bude s istom znatiželjom – on prema novinskim stupcima, ona prema novim notama. U stoljeće života Nikola ulazi bez velikih planova; najveći poklon već je pored njega – 68 godina zajedništva koje, kako kažu, nadjačava sve poteškoće.