Na kanfanarskoj Jakovlji, 35. po redu, predstavljeno je 20 najreprezentativnijih istarskih volova – nekad gotovo zaboravljenih radnih životinja koje su Istrijanima generacijama izvlačile plug i prevozile teret. Danas ih u Hrvatskoj ponovno ima oko 2 500 registriranih rasplodnih grla, pa pasmina više ne nosi oznaku visoke ugroženosti, ali oprez ostaje parola dana.
„Još uvijek moramo voditi brigu o broju goveda, o uzgajivačima, moramo motivirati mlade da se nastave baviti uzgojem istarskog goveda”, upozorava Ezio Pinzan, pročelnik za poljoprivredu Istarske županije. Slično ističe i direktor AZRRI-ja Igor Merlić, institucije koja već više od desetljeća vodi program trajne zaštite: „AZRRI jamči otkup cjelokupne populacije po unaprijed ugovorenoj cijeni, tako da su naši uzgajivači zadovoljni.”
Povratak na 2 500 grla – uzgoj se proširio i na Primorsko-goransku te Ličko-senjsku županiju – predstavlja golem skok u odnosu na 1980-e kada je mehanizacija gotovo izbrisala boškarina s pašnjaka. Ličko-senjska županija, sa širim pašnjacima i razvijenijim stočarstvom, postala je nova baza mladim uzgajivačima koji otkupljuju telad iz Istre i nastavljaju uzgoj.
Kastrirani volovi danas nemaju značajnu gospodarsku vrijednost, ali ostaju kulturni simbol. „Ta pasmina je spašavala ljude; govorilo se – ki ima vole ore, ko ne kopa”, podsjeća Aldo Štifanić, jedan od osnivača Saveza uzgajivača istarskog goveda. Za izlaganje u Kanfanaru biraju se isključivo najuredniji primjerci s pravilnim rogovima, crnim nepcem i mirnim temperamentom – tek tada ih se kastrira s 18 mjeseci i njeguje godinama.
Ekonomsku održivost spašava vrhunsko meso: volovi dosežu 1 100 do 1 300 kg, krave 500 do 600, a bikovi i do 900 kg. AZRRI meso pretvara u premium proizvode, premisu koju sada pokušava preslikati na istarsku kozu i ovcu. Populacija koza već je porasla za 50 % u godinu dana, a slično se planira i za ovce.
Stranci također prate preporod: američki novinar snimio je reportažu o „istarskim volovima” i njihovoj novoj renesansi. Dok popularizacija raste, stručnjaci upozoravaju da se oporavak ne smije uzeti zdravo za gotovo – bez stalnih poticaja, edukacije i tržišne logike boškarin bi ponovno mogao pasti u zaborav.