Splitski Park mladeži točno u pet ujutro obasjao je vatromet koji je označio kraj prve večeri ovogodišnjeg festivala Ultra Europe. Dok su rijeke partijanera klizile prema zapadnom izlazu, druga „smjena“ tek je ulazila u igru: policajci, zaštitari, medicinari i – sakupljači povratnih boca.
Dežurni liječnički tim na terenu već je bilježio prve ozlijeđene. Specijalistica hitne medicine dr. Jelena Aranza kaže kako najčešće stradavaju upravo oni koji previše zaneseno plešu.
„Nije to naš stari disco-korak naprijed-nazad. Riječ je o pravom akrobatskom stilu, pa na kraju završimo s nekoliko prijeloma ruku ili nogu“, objašnjava Aranza, podsjećajući da festival prati od samog početka, već 11 godina.
Dok je medicinsko osoblje zbrinjavalo pothlađene i iscrpljene partijanere, pred ulazom su u niskom startu nervozno cupkali sakupljači boca. Ove godine – tvrde – konkurencija je žešća nego ikad.
„Lani su nam dio zarade uzimali redari koji su potajno puštali svoje ljude. Ove godine u posao ulaze stanari okolnih zgrada; dobiju besplatne karte od organizatora, pa iza ponoći skupljaju boce unutra i sakriju ih u grmlje. A mi čekamo vani“, žali se jedan iskusni „bocaš“, uvjeren da mu tako iz ruku izmiče pristojna dnevna zarada.
Za mnoge od njih taj je novac važan. „Male penzije, velike cijene, a ovdje lova leži na podu. Lud bi bio tko bi to propustio“, dodaje.
Do trenutka kad su se posljednje boce našle u vrećama, radnici Čistoće već su krenuli s pranjem terena, prekrivenog kartonskim čašama, omotima sladoleda, plastičnim naočalama i cvjetnim lancima.
„Ultra je nama svaki dan. Netko baci, netko mora pokupiti. Za koju uru moći će se s ovog poda jesti“, dobacuje usput jedna čistačica dok sunce najavljuje vruć ljetni dan u Splitu.
Prva festivalska noć tako je završila u znaku vatrometa, plesnih ozljeda i – sve žešće borbe za svaku bocu koja na tlu vrijedi deset centi.