Njemačko protjerivanje skupine osuđenih kriminalaca u talibanski Afganistan prošlog je tjedna izazvalo domino-efekt u Bruxellesu. Na neformalnom sastanku ministara unutarnjih poslova EU-a u Kopenhagenu, njemački ministar Alexander Dobrindt poručio je da su „deportacije koje smo proveli izazvale veliko zanimanje drugih država, koje bi se željele priključiti takvim operacijama”.
Dobrindt je otkrio da Berlin već lobira za uspostavu tzv. „povratnih središta” – prihvatnih točki u trećim državama blizu zemalja porijekla – što omogućuje prijedlog Europske komisije iz ožujka o ubrzanju povratka odbijenih tražitelja azila. „Smatramo da je riječ o inovativnom i nužnom pristupu”, rekao je, dodajući da pojedine članice već imaju „napredne planove” za takve strukture.
Ključna poruka Berlina glasi: pronaći partnerske zemlje koje će, temeljem posebnih sporazuma, prihvaćati odbijene azilante i zbrinuti ih „na dostojanstven način, u blizini domovine”. Iako je politička osjetljivost, posebice oko Afganistana pod Talibanima, neupitna, Dobrindt vjeruje da bi zajednički europski napor povećao izglede za provedbu.
Njegove izjave dolaze neposredno nakon zajedničke deklaracije ministara unutarnjih poslova sedam država – Njemačke, Francuske, Poljske, Austrije, Danske i Češke – uz potporu povjerenika za unutarnje poslove Magnusa Brunnera. U dokumentu stoji kako „povrati u Afganistan i Siriju moraju biti mogući”, što označava najtvrđi stav unutar EU-a prema migracijskoj politici posljednjih godina.
Njemačka je pritom prva članica koja je dopustila dolazak talibanskih službenika na svoj teritorij kako bi asistirali u protjerivanju osuđenika – potez koji će, čini se, sada poslužiti kao model drugim državama članicama željnim strožih mjera. Koliko će se zemalja pridružiti „koaliciji voljnih” i kako će izgledati dogovori s trećim državama, ostaje otvoreno pitanje, ali momentum za radikalniji pristup povratima – barem zasad – očito raste.