Belgijska drama „Dust” debitirala je u natjecateljskom programu 76. Berlinalea i odmah otvorila raspravu o granici između inovacije i prijevare.
Film redateljice Anke Blondé, nastao prema scenariju svestranog umjetnika Angela Tijssensa, prati dvojicu seoskih vizionara, Geerta (Arieh Worthalter) i Luca (Jan Hammenecker), koji mještanima prodaju viziju tehnološkog procvata – dok iza kulisa grade piramidu koja prijeti da sve pretvori u prah.
Tijssens objašnjava višeznačni naslov: „To je riječ koja se isto piše, no ima različito značenje na dvama jezicima. Na engleskom to znači prašina, a na dijalektu Zapadne Flandrije, kojim govore protagonosti filma, dust znači žeđ; drugim riječima, želja da se ima više. Tako da je to s jedne strane želja da se prigrabi što više, a na kraju ostaje samo prašina.”
Inspiracija je došla iz stvarne financijske afere starije od četvrt stoljeća. Scenarist podsjeća da skandal još uvijek boli: „Još uvijek postoji 15 tisuća dioničara, uključujući i roditelje mog partnera, koji nikada neće vidjeti svoj novac.”
Blondé i Tijssens na Berlinaleu su poručili da „treba preispitati tehnologiju, jer ona ne služi nama, nego mi služimo njoj”, naglašavajući kako „Dust” ne optužuje samo prevarante nego i društvo spremno povjerovati svakoj blistavoj prezentaciji.
Publika u Berlinu film je dočekala dugotrajnim pljeskom, a belgijski mediji već ga svrstavaju među najozbiljnije kandidate za nacionalne filmske nagrade.