Europa se posljednjih tjedana suočila s dvjema odlukama koje bi mogle radikalno preoblikovati njezinu političku i gospodarsku budućnost.
Prvo je Washington u novoj Strategiji nacionalne sigurnosti iznio iznenađujuće oštru ocjenu europskih saveznika. Dokument, kako se doznaje, praktički odbacuje Stari kontinent kao ključnog partnera i optužuje ga za pretjerano oslanjanje na američku vojnu kišobran. Poruka je šokirala mnoge glavne gradove EU-a, naviknute na sigurnosnu zaštitu koja datira od 1945. godine.
Gotovo istodobno, Europska je unija odlučila do 2027. potpuno ukinuti uvoz ruskog plina. Taj energent desetljećima je bio jedan od temelja europske industrijske ekspanzije – najprije iz SSSR-a, a potom iz Rusije. Odluka otvara neistraženi prostor skupih zamjenskih izvora te dodatno opterećuje gospodarstva koja se već bore s usporavanjem rasta.
Kombinacija američkog distanciranja i europskog energetskog zaokreta ostavlja kontinent u neugodnoj poziciji: bez garancija koje su desetljećima smatrane neupitnima i s rastućim računima za energiju. Kritičari strahuju da bi se Europa mogla pretvoriti u svojevrsnu "vojnu krajinu" Zapada, izravno izloženu trajnoj konfrontaciji s Rusijom, ali bez ekonomskih i sigurnosnih prednosti koje je nekad uživala.
I dok Bruxelles naglašava dugoročnu potrebu energetskog diverzificiranja i klimatske neutralnosti, industrijski lideri upozoravaju na rizik deindustrijalizacije te preseljenja pogona na tržišta s jeftinijim energentima. Sljedeće dvije do tri godine zato će biti presudne za odgovor na pitanje može li Europa sačuvati stratešku autonomiju ili će, kako upozoravaju najpesimističniji analitičari, skliznuti u "Treći svijet Zapada".