Aktivistkinje za prava žena Lana Bobić, Dunja Bonacci Skenderović, Arijana Lekić-Fridrih i Ana Mudrovčić objavile su zajedničko priopćenje nakon završetka javnog savjetovanja o Nacionalnom planu zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji do 2029. te pratećem Akcijskom planu do 2026.
Upozorile su da su dokumenti, koje je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike 31. srpnja stavilo na e-savjetovanje, nastajali više od dvije godine, ali unatoč tome „ne mogu se smatrati sveobuhvatnim planovima zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”.
„Izrada ovih dokumenata započela je u svibnju 2023., a trajala je – uz prekide – do lipnja 2025. Unatoč dugotrajnom procesu, kvaliteta predstavljenih dokumenata izrazito je loša… Akcijski plan provedbe nacionalnog plana do 2026. godine uključuje mjere i pokazatelje koji nisu adekvatno definirani, čime se ostavlja prostor izrazito nekvalitetnoj, ad hoc provedbi koja neće ispuniti svoju svrhu”, navele su aktivistkinje.
Prema njihovu tumačenju, hrvatske vlasti požuruju donošenje Nacionalnog i Akcijskog plana kako bi u ožujku 2026., kada će Vijeće Europe poslati upitnik u sklopu monitoringa Istanbulske konvencije, mogle navesti da su dokumenti formalno usvojeni.
„Očito je da se donošenje ovih dokumenata požuruje kako bi se u izvještaju prema Vijeću Europe moglo prikazati da su formalno doneseni, bez stvarne provedbene vrijednosti… Smatramo nedopustivim da Vlada RH ovakvim nedovršenim dokumentom nastoji ispuniti svoje obveze prema Vijeću Europe tek pravno-formalno, ali ne i sadržajno”, poručile su te zatražile da se oba plana vrate na doradu.
Aktivistkinje podsjećaju da je od ratifikacije Istanbulske konvencije prošlo više od pet godina, a ključne obveze i dalje nisu ispunjene. Vjeruju da bez jasno postavljenih ciljeva, mjerljivih pokazatelja i preciznog proračuna novi dokumenti neće donijeti stvarnu zaštitu žena i članova obitelji od nasilja.