Astronomi su zabilježili dosad neviđen kozmički scenarij – eksploziju masivne zvijezde koju je u smrtni zagrljaj odvukla crna rupa gotovo iste mase. Dogodilo se to u binarnom sustavu udaljenom oko 700 milijuna svjetlosnih godina, gdje su se dva nebeska tijela godinama vrtjela jedno oko drugoga dok gravitacija nije razorila ravnotežu.
„Uhvatili smo masivnu zvijezdu u kobnom tangu s crnom rupom”, rekao je astrofizičar Alexander Gagliano s Massachusetts Institute of Technology, koautor studije objavljene u časopisu Astrophysical Journal. „Nakon što je godinama gubila masu u spirali smrti s crnom rupom, masivna zvijezda doživjela je svoj kraj eksplozijom. U sekundi je oslobodila više energije nego Sunce tijekom cijelog svog životnog vijeka.”
Prema procjenama, zvijezda je bila najmanje deset puta masivnija od Sunca, dok je crna rupa težila približno isto. Iako su gravitacijske sile bile slične, zvijezda je bila znatno veća i „napuhanija”, pa je crna rupa mogla trgnuti njezine vanjske slojeve. Promatranja četiri godine prije same supernove pokazuju kako je zvjezdani vodik već bio ogoljen, ostavljajući helij da bliješti u svemirskom vakuumu.
Glavna autorica studije Ashley Villar s Harvardova sveučilišta priznaje da znanstvenici još pokušavaju dokučiti točan mehanizam: „Nije jasno izaziva li izobličenje nestabilnost koja potiče kolaps zvijezde, a zatim crna rupa brzo pojede preostali zvjezdani materijal, ili crna rupa potpuno razdvaja zvijezdu prije nego što postane supernova.”
Ključnu ulogu u pravodobnom hvatanju fenomena odigrao je algoritam umjetne inteligencije osmišljen za „patrolu“ neba u potrazi za neuobičajenim bljeskovima. Sustav je u stvarnom vremenu označio početak eksplozije, omogućivši mreži zemaljskih i svemirskih teleskopa da prati događaj od prvoga trenutka do posljednjeg odjeka. „Naš algoritam umjetne inteligencije omogućio nam je da pokrenemo sveobuhvatnu promatračku studiju dovoljno rano da bismo prvi put zaista vidjeli cijelu sliku”, naglašava Gagliano.
Ova „nova vrsta supernove” upućuje na to da crne rupe mogu aktivno potaknuti eksplozije svojih masivnih pratitelja, dramatično preoblikujući njihove sudbine. Villar zaključuje: „Ovaj događaj otkriva da neke supernove mogu biti potaknute crnim rupama, dajući nam nove uvide u to kako neke zvijezde završavaju svoj život.” Kada je vatromet minuo, crna rupa je, gutajući preostale krhotine, postala još masivnija – ponešto mračan podsjetnik na silu koja je sve pokrenula.
Takvi sustavi nisu rijetkost u svemiru, ali izravni dokaz ovako nasilne interakcije dosad nije zabilježen. „Naš zaključak je da na sudbinu zvijezda nevjerojatno utječe njihov pratitelj – ili pratitelji”, podvlači Gagliano. „Ovaj događaj nam daje uzbudljiv uvid u to koliko dramatično crne rupe mogu utjecati na smrt masivnih zvijezda.”