Hrvatska se ponosi s 6 176 kilometara obale i više od tisuću otoka, ali i dalje živi s neugodnom činjenicom da oko četvrtine stanovništva – a prema pojedinim procjenama čak do 70 posto djece – ne zna plivati. Posljedice su tragične: među mladima do 19 godina utapanje je drugi najčešći uzrok smrti, odmah iza prometnih nesreća. U razdoblju od 2011. do 2020. godine život je u vodi izgubilo 857 osoba, od čega 53 djece.
Država je 2010. ukinula obveznu školsku obuku plivanja, no inicijativom tadašnje ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac program se 2021. vratio u kurikulum. Kroz nacionalni projekt „Hrvatska pliva” do danas je sufinancirano 142 lokalna programa vrijedna 1,84 milijuna eura, a more ili bazen upoznalo je 27 000 osnovnoškolaca.
Primorsko-goranska županija među predvodnicima
U Primorsko-goranskoj županiji (PGŽ) sustavna skrb o plivačkim vještinama traje gotovo dva desetljeća. Grad Rijeka pokrenuo je obuku još 2008., pa se procjenjuje da u gradu među mladima do 25 godina više nema neplivača. No čim se prijeđe riječku granicu, statistika opet postaje zabrinjavajuća, ponajprije na otocima gdje organizirani sport trpi zbog manjka infrastrukture.
Da bi se taj jaz zatvorio, bivši župan Zlatko Komadina prije nekoliko je godina pokrenuo projekt „Županija pliva”. Od školske godine 2023./2024. program financira Županija za 31 osnovnu školu izvan gradskih osnivačkih okvira, uz deset sati nastave po razredu. U aktualnoj školskoj godini 2024./2025. uključeno je 1 090 učenika drugih razreda; prošle ih je bilo 1 123, a godinu prije 1 159.
„Program obuke plivanja na nivou županije se provodi od 2023. godine, a ona financira sve osnovne škole kojima je osnivač… Većina učenika koji su bili neplivači uspije savladati program i postanu samostalni ‘plutači plivači’”, pojasnila je glavna tajnica Zajednice sportova PGŽ-a Katja Luketić.
Nastava se odvija na bazenima Kantrida i u Delnicama, dok se za priobalne i otočne škole ljeti seli na sigurne plaže u blizini. Učenici s Krka, primjerice, dolaze u Rijeku, dok ostali otoci koriste toplije more. No stručnjaci upozoravaju da je bazen za obuku ipak sigurniji i učinkovitiji.
Otoci bez javnih bazena
Premda su otočne jedinice lokalne samouprave među financijski snažnijima, zatvorenih komunalnih bazena gotovo da nema. Istodobno na tisuće privatnih bazena niče uz kuće za odmor, pa djeca s Raba ili Lošinja i dalje moraju putovati ili čekati ljetne mjesece kako bi naučila plivati.
Na Rabu problem djelomično rješava Triatlon klub Rab. „Tako je, mi provodimo program obuke plivanja, svake godine nam je u programu 30-ak djece, a proces vode naši iskusni treneri, konkretno voditeljica programa je Iva Bačić”, kaže predsjednik kluba Nenad Šimičić. Klub je i pokretač inicijative za izgradnju javnog bazena koji bi djeci otvorio vrata plivanju, vaterpolu i drugim vodenim sportovima.
Bez obzira na sve pomake, brojke podsjećaju da posla još ima. Dok državne i lokalne vlasti grade ili obećavaju bazene, a sportski radnici krpaju rupe ljetnim tečajevima, more ostaje i prilika i opasnost. Za generacije koje odrastaju uz obalu, plivačka vještina više je od sporta – ona doslovno spašava život.