Mostarski bend Zoster večeras nastupa u pulskom klubu La Resistance, prvi put nakon sedam godina. Koncert počinje u 21.30, a publika će, kaže frontman i osnivač Mario Knezović, čuti presjek dvadesetogodišnjeg repertoara – od ranih hitova do novih pjesama koje uživo dobivaju dodatnu težinu.
„Komunikacija s publikom nam je najvažnija. Sve ovo što radimo ne bi imalo smisla bez publike”, ističe Knezović i dodaje da upravo slušatelji „daju značenje našoj muzici i razlog su zbog kojeg postojimo i trajemo sve ove godine”.
Bend je poznat po angažiranim, satiričnim tekstovima koji progovaraju o društvenim manipulacijama. U singlu „Bezbolnim palicama” Knezović opisuje nevidljive, ali trajne udarce indoktrinacije: „To su razni oblici ispiranja mozga kojima smo svi, htjeli to ili ne, bili izloženi.”
Nova ploča donosi i lik Tadije – metaforu „najgorih verzija nas samih”. Frontman objašnjava da Tadija „svojom voljom izabire postati najgori”, dok njegov sin iz istoimene pjesme nema izbora: „Tu je ključna razlika između njih.” Priču dodatno zaokružuju skladbe „Ne okrećem se, tata” i „Samo reci ne”, zamišljene kao dijalog oca i sina.
Zoster ne bježi ni od povijesnih tema; pjesmom o Gavrilu Principu podsjećaju koliko je „opasno pojedinca istrgnuti iz konteksta i pretvoriti ga u mit”. Knezović kaže da im cilj nije ni glorifikacija ni demoniziranje, nego podsjetnik da takvi likovi „češće govore o društvima koja ih tumače nego o njima samima”.
Glazbeni potpis benda nastao je, tvrdi pjevač, intuitivno: rock, reggae, alternativni i urbani zvuk služe kao „sredstva izražavanja”. Svi članovi žive isključivo od muzike, što zahtijeva potpunu predanost: „Muzika te traži sto posto, da upoznaš sve svoje mogućnosti i da nema nikakvih izgovora.”
Unatoč kritičkim porukama u tekstovima, Knezović ostaje optimist: „I dalje smatram da je svijet lijep i da je dar nama ljudima.” Večerašnji nastup u Puli vidi kao priliku da to uvjerenje podijeli s publikom – licem u lice, bez posrednika, onako kako Zoster to radi već više od dva desetljeća.