Znanstvenici sve ozbiljnije razmatraju mogućnost da se u našem planetarnom susjedstvu nalaze vanzemaljske, samoreplicirajuće sonde – svojevrsni „univerzalni konstruktori” kakve je još 1949. opisao matematičar i fizičar John von Neumann.
Prema toj ideji, civilizacija u potrazi za znanjem ili zaštitom vlastitog opstanka mogla bi lansirati male autonomne strojeve koji se mogu kopirati koristeći lokalne resurse. Tijekom milijuna godina takvi bi se uređaji raspršili po galaksiji, a Sunčev sustav pruža obilje skrovitih lokacija:
- krateri na Mjesecu,
- golemi pojas asteroida između Marsa i Jupitera,
- još udaljeniji Kuiperov pojas s oko 100 milijuna objekata – do danas je detaljno proučena tek nekolicina, a jedan je pokazao neobično izdužen oblik.
Profesor Gregory L. Matloff predlaže „taktičko i fokusirano pretraživanje” kako bi se isključila ili potvrdila prisutnost takvih sondi. To uključuje:
- specijalizirane teleskope za šira područja neba,
- sustavnu analizu svemirskog otpada i manjih tijela,
- usmjerene misije prema sumnjivim objektima.
Ako se pronađu tragovi ovih umjetnih istraživača, tvrde znanstvenici, posljedice za naše razumijevanje svemira bile bi goleme. Jednako je važno i suprotno: pouzdano dokazati da smo u Sunčevu sustavu sami dalo bi dragocjene nove granice za buduće ljudske misije.
Za sada potraga ostaje otvorena – a svaki novi pogled prema rubovima Sunčeva sustava mogao bi donijeti iznenađenja koja će preoblikovati naše mjesto u kozmosu.