Rimska ekipa okupljena u projektu Leonardo da Vinci DNA (LDVP) tvrdi da je s površine crteža „Sveto dijete”, izvedenog u crvenoj kredi, uspjela prikupiti fragmente Y-kromosoma koji bi mogli potjecati od samog Leonarda da Vincija.
Istraživači su uporabili iznimno blagu metodu brisanja kako bi sačuvali dragocjeni renesansni artefakt, ali ipak izvukli biološki materijal. Analiza je pokazala „heterogene smjese ne-ljudske DNK” i, u manjem broju uzoraka, „rijetke muške specifične signale”, navodi se u radnoj verziji studije objavljenoj na bioRxivu.
Najzanimljiviji nalaz smješta otkrivene sekvence unutar širokog haplogrupa E1b1b – danas rasprostranjenog u južnoj Europi, Africi i dijelovima Bliskog istoka – čije korijene znanstvenici povezuju s Toskanom, Leonardovim rodnim krajem. „Dobiveni podaci o markerima Y-kromosoma sugeriraju pripadnost kladi E1b1/E1b1b”, pišu autori, dodajući da se u uzorcima vidi i miješani doprinos suvremenih osoba koje su rukovale predmetima.
Unatoč uzbudljivom tragu, tim ističe da rezultati još nisu dokaz kako je DNK doista Leonardova. „Uspostavljanje nedvojbenog identiteta izuzetno je složeno”, rekao je antropolog David Caramelli. Izravna usporedba nije moguća jer nisu sačuvani potvrđeni biološki uzorci slavnog majstora, on nije ostavio izravne potomke, a grob mu je oštećen početkom 19. stoljeća.
Ohrabreni prvim pozitivnim signalom, istraživači se nadaju novim uzorcima s Leonardovih djela i bilježnica. Dodatna analiza, kažu, mogla bi napokon odgovoriti na pitanje jesu li stoljetni tragovi grafita i boje doista sačuvali genetski potpis jednog od najvećih umova renesanse.