Politička emisija „Otvoreno” na HRT-u ponovno je otvorila stare ideološke rovove. Tema odnosa prema prošlosti pretvorila se u verbalni sukob predsjednice Savjeta za antifašizam SDP-a Tese Goldstein i predsjednika Domovinskog pokreta Ivana Penave, koji je kasnije komentirao i politički analitičar Mate Mijić.
Goldstein je Penavi postavila pitanje kojim je, po njezinu sudu, „početak cijele rasprave”: „Mislite li da su partizani, odnosno antifašistička borba, bili prava strana, a jesu li ustaše bile kriva strana?” Naglasila je i da „komunizma u Hrvatskoj nije bilo, bilo je socijalizma ako pričamo o Jugoslaviji”, aludirajući na razliku između ideologije i sustava koji je postojao u bivšoj državi.
Mijić je ubrzo reagirao na društvenim mrežama. Podsjetio je na nedavno preimenovanje zagrebačkih ulica i ocijenio da „ljevica svakoga tko je u NDH platio račun za struju jednostavno smatra ustašom”. Po njemu, takva logika svodi se na to da je „trebalo u znak otpora režimu odbiti plaćanje računa. Platio si – ustaša, a to što si bio zaslužni građanin po drugim pitanjima i nikakav zločin nisi počinio, tužna priča”.
Analitičara je posebno zasmetala Goldsteinina tvrdnja da se jugoslavenski politički sustav ne može nazivati komunističkim: „S druge strane, nova zvijezda na lijevome nebu u ‘Otvorenom’ HRT-a uredno tvrdi da ljudi koji su se sami zvali komunistima nisu bili komunisti. KPJ, a kasnije SKJ/SKH, nisu bili nositelji komunističkog režima, SKOJ nije indoktrinirao mlade komunističkom ideologijom, a Kominterna je valjda bila skraćenica za ‘Komercijalnu internacionalu’ i širila je principe slobodnog tržišta”, napisao je Mijić.
Zaključio je da je dijalog s takvim stavovima gotovo nemoguć: „To su toliko sumanute konstrukcije i nerazumne pozicije da je nemoguće uopće voditi razgovor koji ne vrijeđa zdrav razum.”
Sukob interpretacija ponovno je pokazao koliko su pitanja ustaškog režima, partizanske borbe i karaktera jugoslavenskog sustava i dalje zapaljiva tema hrvatske politike. Dok jedna strana inzistira na preciznom razgraničenju socijalizma i komunizma, druga upozorava na relativizaciju ustaških zločina – što nastavlja poticati emocionalne, ponekad i oštre javne polemike.
