Provokativna drama „Žene, luđaci i malo dobrih pedera” redatelja i scenarista Ivana Salaja najavljuje se kao možda najžešći hrvatski film posljednjih godina. Nastao prema istoimenom romanu pokojnog novinara, književnika i ratnog veterana Roberta Roklicera (1970. – 2018.), film odbacuje suvremene obrasce političke korektnosti i u fokus stavlja četverodnevni pijani maraton glavnog junaka.
Salaj, poznat po „Osmom povjereniku”, donosi ekranizaciju koja po energiji podsjeća na američki kult „Strah i prijezir u Las Vegasu”, ali bez psihodeličnih eskapada – Roklicer je, poput Bukowskog, „više bio za cugu nego drogu”.
Glavnu ulogu tumači Filip Detelić, koji utjelovljuje „zajebanog” Roklicera: ratnog veterana s PTSP-om, novinara bez posla i čovjeka koji „živi kao da sutra ne postoji”. Radnja prati samo četiri dana njegova života tijekom kojih dobiva otkaz u redakciji, uskače u posao TV scenarista, pokupi hepatitis B, šaku u lice od najboljeg prijatelja Marina (Frano Mašković) i naizmjence zavodi dvije ljubavnice – Anitu (Ana Maras Harmander) i Danu (Sanja Milardović). Uz to baci oko na Ines, Marinovu suprugu (Romina Tonković), ali i na šesnaestogodišnju Megi (Dora Dimić Rakar), kćer spomenute Anite.
„Život je prekratak da bi ga svaki čas mjerio mislima”, izgovara filmski Roklicer dok uz vino, pelin, viski i pivo nezaustavljivo tone u alkoholni delirij. Njegovo društvo čine bivši urednik Marković (Živko Anočić), televizijski novinar Nino (Franjo Dijak) i poduzetnik Darko (Janko Popović Volarić), čije se seksualne sklonosti svjesno prelamaju kroz Roklicerovu neobuzdanu, često ciničnu perspektivu.
Produkcija nosi potpis kuće Plavi mjesec, a domaća distribucija najavljena je za 2025. godinu. Kritičari koji su film već pogledali ocjenjuju ga s tri od mogućih pet zvjezdica, uz napomenu da Salaj uspijeva prenijeti Roklicerov sirovi stil pisanja, bogat ulicom natopljenim jezikom i jednako teškim promilima.
„Doktor mi je prepisao djevojke na recept, ali ne daju mi u apoteci”, jedna je od replika koje najbolje sažimaju Roklicerovu autoironičnu filozofiju – onu koja ne priznaje granice, pa ni vlastitu propast.
Ako je suditi po traileru i prvom valu reakcija, pred publikom je film koji će dijeliti gledatelje jednako strastveno koliko njegov protagonist dijeli čaše. No već sada je jasno: „Žene, luđaci i malo dobrih pedera” donosi alkohola, cinizma i emocija u količinama kakve domaće platno dugo nije vidjelo.