Kharg, pet kilometara dugačak koraljni otok u Perzijskom zaljevu, mjesto je kroz koje prolazi oko 90 % iranskog izvoza nafte. Unatoč više od 5 000 zračnih udara na ciljeve u i oko Irana, američko-izraelska kampanja dosad je oprezno ignorirala ovu terminalsku točku vitalnu za svjetsko tržište energenata.
Strah od tržišnog sloma
Prema procjenama analitičara, uništenje ili čak privremeno zauzimanje Kharga značilo bi trenutačni nestanak cjelokupnog iranskog dnevnog izvoza sirove nafte s tržišta. Cijena barela, koja je početkom tjedna dosegnula 120 američkih dolara, mogla bi eksplodirati. Energetski stručnjak Neil Quilliam iz londonskog Chatham Housea upozorava: „We may see the $120 a barrel price we saw on Monday heading to the $150 if Kharg were attacked… It’s too vital for global energy markets”.
Već sada nervoza oko mogućeg iranskog odgovora gotovo je blokirala Hormuški tjesnac, podigavši cijene za oko 20 dolara po barelu. U takvom ozračju, svaki udar na Kharg bio bi, kako kažu analitičari, korak koji bi globalno tržište gurnuo u „ludilo“ i doveo do dugotrajnog, nepredvidivog poskupljenja energenata.
Geografska i strateška osjetljivost
Kharg se nalazi 27 milja od iranskog kopna, na mjestu gdje se naftovodi iz središnjih i zapadnih polja spajaju s otvorenim morem. Posljednji put bio je ozbiljnije oštećen tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih, kada je Teheran uspio obnoviti dio kapaciteta, no današnji globalni energetski sustav daleko je osjetljiviji.
Zbog svega navedenog, vojni stratezi i dalje vagaju: kratkoročno vojno postignuće teško bi opravdalo dugoročne posljedice za svjetsku ekonomiju. Prema sadašnjem stanju, Kharg ostaje izvan dometa bombi – barem dok računska logika naftnog tržišta nadjačava logiku bojišta.