Iako proteklih tjedana desničarska retorika u Hrvatskoj djeluje glasnije no ikad – od prekinutog proturatnog festivala u Benkovcu do masovnog Thompsonova koncerta – istraživanja javnog mnijenja pokazuju suprotan trend: potpora strankama na desnom spektru pada.
Prema posljednjem Crobarometru, HDZ ostaje uvjerljivo prvi s 27,8 % potpore, SDP je drugi s 22,9 %, dok su manje desne opcije daleko iza: Domovinski pokret na 2,8 %, DOMiNO na 2 %, a i Most klizi na 5,7 %.
„Jedna trećina birača desnice uvijek je usisana od strane HDZ-a, druga trećina priklanja se onoj desnoj stranci koja je u tom momentu dominantna, pa je tako to ranije najčešće bio HSP, a zadnja trećina je doslovno razasuta među najčešće manjim strančicama koje tek nastaju i vrlo brzo nestaju”, objašnjava profesor Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti, ističući da krajnja desnica nikada nije bila vezana uz jednu formaciju.
Čular podsjeća da se današnja desnica sastoji od različitih skupina: onih kojima su u fokusu pitanja Domovinskog rata i srpsko-hrvatskih odnosa te religiozno-konzervativnih birača zaokupljenih obitelji i vjerom. Takva raznolikost otežava trajnu lojalnost jednoj stranci.
Politički analitičar Krešimir Macan naglašava i statističku zamku anketa: oko 15 % ispitanih izjašnjava se neodlučnima, a „pola od njih, skoro 8 %”, naginje desnici. Ti glasovi „padaju” tek na dan izbora, pa se stvarna snaga desnog bloka obično pokaže većom od anketske. Ipak, Macan smatra da je aktualna „desničarska buka” prije pitanje percepcije nego realnog rasta: „Hrvatska nema puno birača krajnje desnice, u to se najbolje uvjerio Tomislav Karamarko kad je igrao na tu kartu i nije prošao najbolje s takvom politikom.”
Najveći pad bilježi Domovinski pokret. Čular procjenjuje da je stranka razočarala dio baze kada je, nakon izbora 2024., „objeručke prihvatila ulazak u Vladu”, iako su simpatizeri očekivali čvrstu opoziciju HDZ-u. Profesor prognozira da se birači neće izgubiti, nego će se „do nekih narednih izbora već iskristalizirati neko novo rješenje na krajnjoj desnici”.
Zaključak obojice sugovornika isti je: buka jest glasna, ali biračko tijelo ostaje rascjepkano i promjenjivo. Dok jedni traže „novu” desnu opciju, drugi se u tišini vraćaju HDZ-u, ostavljajući male stranke ispod praga i potvrđujući staru maksimu hrvatske politike – glasovi desnice rijetko nestanu, ali još rjeđe ostanu na istom mjestu.