U selima diljem Hrvatske ponavlja se jednaka slika: parcela zarasla u korov, drač i kupinu, neobrađivana desetljećima, a stvarni vlasnik – nepoznat.
Poljoprivrednici koji žive tik do takvih čestica malo što mogu učiniti. „Nas je nekoliko zainteresiranih da to uzmemo u zakup, da se zemlja ponovno obrađuje, ali ne znamo kome se obratiti”, tvrdi jedan od njih. Država i jedinice lokalne samouprave prema zakonu mogu dodijeliti koncesiju na zapušteno zemljište, no u praksi to rijetko čine.
Posljedice su očite: • širenje korova potiskuje uredne oranice; • zmije i glodavci nalaze zaklon; • povećava se rizik od požara; • vrijednost okolnih parcela pada; • domaća proizvodnja hrane ne raste, dok maloprodajne cijene i dalje divljaju.
Ljudi iz struke upozoravaju da se ponavlja obrazac iz 20. stoljeća: masovno iseljavanje, neriješeni ostavinski postupci i suvlasništva s desetak ili više nasljednika ostavljaju zemlju bez gospodara. Dodatno, do potencijalnih vlasnika – neki danas žive čak i u Buenos Airesu – teško je doći, a službene evidencije često su neažurirane.
Kada bi se zapuštene površine stavile u zakup ili koncesiju, poljoprivredna proizvodnja mogla bi se proširiti bez krčenja novih hektara. No bez pojačanog angažmana općina, gradova i države, zemljišta će i dalje ostajati pusta, a potrošači će za osnovne namirnice plaćati sve više.