Strah od iranske odmazde ponovno opterećuje glavne američke partnere u Perzijskom zaljevu. Dok Washington razmatra novu vojnu akciju protiv Teherana, tamošnje monarhije ističu da bi se našle „na prvoj crti bojišnice” te da bi njihova kritična infrastruktura postala neposredna meta.
Iran, oslabljen, ali ne i onesposobljen nakon dvanaestodnevnog rata u lipnju 2025., i dalje raspolaže arsenalom balističkih projektila srednjeg dometa. Prema riječima regionalnih dužnosnika, Teheran ima „dovoljno osnovnih projektila srednjeg dometa koji mu omogućuju gađanje vitalnih točaka tih zemalja: postrojenja za desalinizaciju morske vode, naftnih čvorišta i elektrana”.
Posebno je osjetljivo usko grlo Hormuškog tjesnaca kroz koje prolazi petina svjetske nafte. U Rijadu, Abu Dhabiju i Kuvajtu upozoravaju da bi „napadi na energetsku infrastrukturu i moguće blokiranje plovidbe” mogli izazvati goleme poremećaje na globalnom tržištu energije te potaknuti nove migracijske valove.
Zbog takvih rizika, zaljevske su zemlje, zajedno s Omanom, još u siječnju pozvale administraciju predsjednika Donalda Trumpa da odgodi planirane udare dok je Iran brutalno gušio masovne prosvjede. U pozadini se, međutim, odvijaju ambiciozni projekti gospodarske diversifikacije i energetske tranzicije, a svaki veći sukob prijeti da ih skupo zaustavi.
Diplomatski krugovi napominju da bi potencijalni širi regionalni požar mogao zahvatiti cijeli Bliski istok, od Iraka do Libanona. U pozadini ostaje golemo pitanje: može li se pronaći izlaz iz spirale prijetnji i sankcija prije nego što prvi projektili polete?
