Nedavno objavljeni rezultati istraživanja javnog mnijenja u četiri ključne saveznice Sjedinjenih Država – Kanadi, Njemačkoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu – signaliziraju zamjetan pomak u stavovima birača prema Washingtonu i Pekingu.
• U Kanadi čak 57 % ispitanika smatra da bi bilo sigurnije osloniti se na Kinu nego na Sjedinjene Države predvođene Donaldom Trumpom. • U Njemačkoj takav stav dijeli 40 % građana, dok 36 % još nije odlučno. • Francuska bilježi 34 % ispitanika naklonjenih Pekingu, uz visokih 40 % neodlučnih. • U Ujedinjenom Kraljevstvu 42 % anketiranih preferira suradnju s Kinom u odnosu na američko vodstvo pod Trumpom.
Istraživanje je provedeno isključivo u državama koje predstavljaju stupove transatlantskog saveza, što njegovim zaključcima daje dodatnu težinu. Visoki udio neodlučnih u Njemačkoj i Francuskoj upućuje na to da proces preispitivanja savezništava još traje, ali već sada je vidljivo da tradicionalno povjerenje u američko vodstvo slabi znatno brže nego ranije.
Promjena raspoloženja ne znači trenutačnu „pobjedu” Narodne Republike Kine; prije označava eroziju percepcije o SAD-u kao predvidljivom i kredibilnom partneru. Istraživači ističu da su Trumpove uvrede i pritisci na saveznike, kao i trgovinske prijetnje, potaknuli dio javnosti da razmotri alternativne oslonce. Time se, upozoravaju analitičari, otvara prostor za postupnu rekonfiguraciju globalnog poretka i moguću fragmentaciju tradicionalnog zapadnog bloka.
Istovremeno ostaje pitanje koliko zapadni birači doista poznaju suvremenu Kinu. Zemlja koja je donedavno imala polukolonijalni status sada se nameće kao vodeća gospodarska sila, potaknuta reformama pokrenutima još krajem 1970-ih. Za mnoge promatrače Kina je i dalje nepoznanica obilježena snažnim državnim intervencionizmom i autoritarnim političkim okvirom, no sve veći broj građana zapadnih zemalja na nju gleda kao na potencijalnog stabilnog partnera.
Dok Washington nastavlja naglašavati sigurnosne prijetnje koje, po njegovu tumačenju, dolaze iz Pekinga, rezultati ankete pokazuju da dio zapadne javnosti tu poruku više ne prihvaća bez zadrške. Hoće li taj trend prerasti u trajnu promjenu geopolitičke ravnoteže, ovisit će o budućim potezima i jedne i druge sile, ali i o sposobnosti europskih država da pronađu vlastiti put između dva sve konkurentnija centra moći.
