Američki državni tajnik Marco Rubio otvorio je u utorak u Washingtonu prvi izravni susret izraelskih i libanonskih predstavnika od 1983. godine, izrazivši nadu da bi susret mogao postaviti „okvir za mirovni proces” između dviju zemalja koje su službeno u ratnom stanju još od 1948.
Na sastanku su sudjelovali izraelski veleposlanik Yechiel Leiter i libanonska veleposlanica Nada Hamadeh Moawad, uz potporu savjetnika State Departmenta Michaela Needhama, američkog veleposlanika pri UN-u Mikea Waltza i američkog veleposlanika u Libanonu Michela Isse.
Ključni zahtjevi i napetosti:
- Izrael odbacuje razgovor o prekidu vatre i inzistira da Bejrut razoruža militantnu skupinu Hezbolah prije bilo kakvog sporazuma.
- Libanon je, unatoč prigovorima Hezbolaha, poslao Moawad s ovlaštenjem da razgovara o primirju, dok izraelski glasnogovornik Shosh Bedrosian ističe kako Tel Aviv o tome neće raspravljati.
- Iranski čelnici traže da se izraelska kampanja protiv Hezbolaha integrira u svaki širi dogovor, što dodatno komplicira pregovore u kojima posreduje Pakistan.
Libanonski predsjednik Joseph Aoun na platformi X izrazio je nadu da će susret „označiti početak okončanja patnje libanonskog naroda, posebno na jugu zemlje”. Napetosti unutar samog Libanona rastu jer je vlada, potaknuta pogoršanjem sigurnosne situacije, zabranila vojno krilo Hezbolaha nakon što je skupina 2. ožujka otvorila vatru na Izrael.
Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar poručio je da će se razgovori usredotočiti isključivo na razoružanje Hezbolaha: „Hezbolah je problem za sigurnost Izraela i suverenitet Libanona koji se mora riješiti kako bi odnosi prešli u novu fazu. Želimo postići mir i normalizaciju odnosa.”
Hezbolahovo otvaranje vatre u ožujku izazvalo je izraelsku ofenzivu u kojoj je, prema libanonskim podacima, poginulo više od 2 000 ljudi, dok je 1,2 milijuna stanovnika napustilo domove. Svaki pokušaj Libanona da militantnu skupinu razoruža silom nosi rizik novog unutarnjeg sukoba u zemlji još uvijek obilježenoj posljedicama građanskog rata.
Ishod washingtonskog sastanka, za sada, ostaje neizvjestan. Rubio je ipak zaključio da je „sam čin sjedenja za istim stolom korak naprijed”, premda su početne pozicije dviju strana i dalje daleko od zajedničkog nazivnika.
