Putnici koji su s beogradskog autobusa stigli na zagrebački Glavni kolodvor doživjeli su neočekivano srdačan razgovor čim su ušli u taksi. Kada su spomenuli da dolaze iz Beograda, vozač je kratko uzvratio: „Ah, Beograd, Srbija…”, a potom im otvorio prozor vlastite biografije.
Ispričao je kako mu je majka iz Hrvatske, a otac sa planine Tare u Srbiji te da je djetinjstvo provodio upravo ondje: „Imam jedno brdo i parče zemlje koje mi pripada.” Iako bi volio ponovno posjetiti Srbiju, priznaje da ga prati mala doza nelagode.
„Naravno, kanim, ali me je strah. Volio bih sina dovesti. On je tinejdžer, u ludim je godinama. Sluša i Thompsona i srpske narodnjake, to je pravi kaos u kući. Kažem mu: ‘Sine, ne možeš od korijena pobjeći’”, kazao je.
Na rastanku je putnike zamolio samo jedno – da mu pozdrave Srbiju. Neočekivani dijalog, vožnja kroz zagrebačke gužve i priča o miješanim korijenima pokazali su koliko osobne priče mogu nadjačati podijeljene identitete tek jednim taksijem vožnje.