Grad Zagreb ponovno je otvorio raspravu o modelu u kojem bi dio najmlađe djece umjesto u vrtićima boravio kod baka i djedova, uz novčanu naknadu koju bi isplaćivao grad.
Takav pristup već se primjenjuje u Samoboru, gdje je pilot-projekt pokrenut prošle godine, a sličan smjer najavili su Križevci, Čabar i Sveti Petar u Šumi. Europska iskustva pokazuju da kućna skrb može biti jeftinija od klasičnog vrtićkog sustava, ali stručnjaci ističu da se uštede ostvaruju samo uz stroga dobna ograničenja – program je namijenjen isključivo najmlađim skupinama djece.
Zagreb u ovom trenutku još nije izračunao koliki bi bio financijski učinak prelaska na tzv. baku-servis, no usporedbe iz Samobora i europskih gradova sugeriraju da su troškovi skrbi u kućnom okruženju niži od gradnje i održavanja novih vrtićkih kapaciteta. Uz potencijalnu uštedu, zagovornici ističu i emotivnu sigurnost koju djeca dobivaju u obiteljskome domu.
Kritičari međutim upozoravaju da takav model ne može zamijeniti vrtić u potpunosti: djeci starijoj od tri godine potrebni su raznoliki poticaji i socijalizacija koju nudi predškolski program. Stoga se kao ključno pravilo nameće jasna podjela: kućna skrb do treće godine, a potom uključivanje u vrtić.
Gradska uprava najavila je da će prije bilo kakve odluke izraditi detaljnu analizu troškova i koristi te provjeriti kako bi se model odrazio na postojeće liste čekanja. Rezultati bi mogli stići već tijekom ove godine, a konačnu odluku donijet će Gradska skupština.