Saborski zastupnik Predrag Mišić, ratni branitelj i bivši logoraš, u razgovoru za podcast Pik As progovorio je o traumatičnim danima obrane i pada Vukovara.
Mišić, član Domovinskog pokreta, proveo je 271 dan u koncentracijskom logoru u Srijemskoj Mitrovici. Pad grada 18. studenoga 1991. opisuje kao osobni slom:
„To je bio dan kad sam ustvari umro. Od tog dana ništa više nije isto. Kad ti gledaš kome ideš u ruke, kad gledaš promrzle starce, žene, djecu, ti ideš negdje. Meni se dijete tada rodilo u Slavonskom Brodu, vidio sam je nakon godinu dana. Daš se u Božje ruke pa što bude.”
Govoreći o zlostavljanju u logoru, istaknuo je da unatoč svemu ne bi mogao uzvratiti istom mjerom: „Ono što su meni radili, ja poslije svega ne bi mogao njima raditi ništa od toga… to su pomračeni umovi, bolesnici.”
Mišić se prisjetio i ranjavanja 12. rujna na tzv. kukuruznom putu: „Iz snajpera sam dobio po nosu. Kako se bližio taj 18. 11., bilo je puno pokazatelja da nećemo još dugo izdržati… ali možda tada nismo sebi htjeli to priznati.”
Nakon povratka iz logora odlučio se za politički angažman kako bi pomogao braniteljskoj populaciji i civilnim stradalnicima: „Shvatio sam da ako sam tu, mogu više pridonijeti onoj populaciji kojoj želim pomoći. Kad si bliže tome, možeš utjecati na donošenje zakona, možeš to puno jednostavnije rješavati.”
Mišićeva svjedočanstva još jednom podsjećaju na cijenu koju su branitelji platili za slobodu te na trajnu potrebu za sustavnom brigom o ratnim veteranima i njihovim obiteljima.