Zadar već osam godina posjeduje mobilnu barokomoru vrijednu oko 100 tisuća eura, no uređaj nikada nije primio pacijenta. Riječ je o ključnom sustavu za liječenje dekompresijske bolesti i kroničnih rana, čija bi dostupnost znatno povećala sigurnost ronilaca, arheologa i turista na zadarskom području.
Ronilac Đani Iglić podsjeća da Zadarska županija ima „najveći broj uzgajališta marikulture” te sveučilišni studij podvodnih tehnologija, što brojne ljude svakodnevno izlaže riziku. U slučaju nesreće, roniocima je nužno započeti tretman unutar tzv. zlatnog sata, no zbog udaljenosti do najbliže aktivne barokomore – one u Splitu – to nerijetko traje i više od šest sati. „Imali smo slučaj gdje je čovjek dva sata bio u vozilu hitne pomoći i tek je u ponoć ušao u barokomoru u Splitu”, kaže Iglić.
Biolog Hrvoje Čižmek iz Društva „20 000 milja” prepričava vlastitu nesreću iz 2013. godine: desetak minuta nakon izrona izgubio je osjet u rukama i licu te je u splitsku komoru stigao tek šest i pol sati poslije. „Kod tretmana u barokomori oni prividno spuste tlak na oko 18 metara dubine i udišete čist kisik”, objašnjava Čižmek.
Grad Zadar nedavno je raspravljao o sudbini postojećeg uređaja. Vijećnik Denis Barić podsjeća da komora „nije u funkciji 7-8 godina”, dok gradonačelnik Šime Erlić ističe kako bi moderna stacionarna barokomora stajala oko 5,6 milijuna eura – iznos koji gradski proračun trenutačno ne može pokriti.
Tračak nade dolazi iz Specijalne ortopedske bolnice u Biogradu na Moru. Ondje su u tijeku glavni projekti za gradnju novih ambulanti i pratećih prostora, a nakon dobivanja građevinske dozvole bolnica planira prijaviti projekt na natječaje kako bi osigurala financiranje i za potpuno novu barokomoru.
Dotad će zadarski ronioci i dalje računati na splitsku komoru – i riskirati da „zlatni sat” istekne prije nego što pomoć stigne.
