U drugoj polovici 16. stoljeća na jadranskoj je obali djelovao Danijel Rodriga, sefardski Židov podrijetlom iz Portugala, čovjek koji je u razdoblju neprestane napetosti između Venecijanske Republike i Osmanskog Carstva uspio pretvoriti Split u ključnu tranzitnu luku za robu iz balkanskog zaleđa.
Rodrigino ime prvi se put jasno pojavljuje 1549. u Anconi, tadašnjem čvorištu pomorske trgovine. Zahvaljujući mreži sefardske dijaspore, raseljene nakon progona s Pirenejskog poluotoka, mladi je trgovac raspolagao kontaktima koji su prelazili granice carstava i vjerskih podjela. Tu je prednost ubrzo pretvorio u ambiciozan plan: stvoriti trgovački koridor koji bi osmansku robu usmjeravao prema Mlečanima i tako ojačao njihov položaj na Levantu.
Prvi prijedlog iz 1566. godine—projekt izgradnje infrastrukture u Splitu—mletački je Senat glatko odbio. Rodriga tada mijenja taktiku: privremeno preuzima organizaciju prijenosa robe na osmanskoj skeli na Neretvi, gdje stječe dragocjeno logističko iskustvo i širi mrežu karavanskih veza duboko u bosansko zaleđe.
Upornost mu se isplaćuje jedanaest godina poslije. Godine 1577. Venecija napokon prihvaća njegovu ideju o stvaranju „Scale di Spalato” – međunarodne luke s niskim carinama, carinarnicom i lazaretom. Rodriga 1580. započinje gradnju vlastitim kapitalom, no zbog financijskih poteškoća radovi ubrzo staju. Tek nakon devet godina, uz potporu mletačkih vlasti, ključni objekti završeni su, a 1590. Splitska luka počinje primati prve veće osmanske karavane.
Scala di Spalato nije bila tek fizička luka. Bila je to kompleksna mreža kopnenih i pomorskih ruta (Sarajevo – Klis – Split – Venecija), spojena s karavansarajima u osmanskom stilu i mletačkim trgovačkim pravilima. Rezultat je bio vidljiv gotovo odmah: dio dotad dubrovačkog prometa preusmjerio se prema Splitu, a Venecija je učvrstila svoju gospodarsku prevlast na Jadranu.
Rodriga se pritom nametnuo i kao diplomat. Pregovarao je o oslobađanju ratnih zarobljenika, posredovao između dviju sila te ishodio pravo slobodnog naseljavanja židovskih trgovaca u Splitu i Veneciji—rijetkost u tadašnjoj Europi. Iako okolnosti njegove smrti ostaju nepoznate, infrastrukturna rješenja i trgovačke veze koje je postavio nastavile su funkcionirati desetljećima.
Više od četiri stoljeća poslije, Danijel Rodriga ostaje simbol vremena u kojem je Jadran bio poprište susreta kultura, a pojedinci spremni riskirati mogli su preusmjeriti čitave gospodarske tokove. Split je zahvaljujući njemu postao „trgovačka vrata Istoka”, a sjećanje na tu epizodu podsjeća koliko je snažna vizija jednog čovjeka mogla promijeniti lice čitave regije.