Povod za prisjećanje
Na katolički blagdan Svetog Ivana Evanđelista, 27. prosinca, i pravoslavni spomendan Svetog Vasilija Ostroškog – Svetog Stojana – dan kasnije, ponovno se otvara priča o napadaču Stojanu Stojku Anti Mamiću, najstarijem i danas zaboravljenom članu obitelji koja je kasnije obilježila hrvatski nogomet.
Tko je bio Stojan?
• Rođen 8. lipnja 1957. u Bjelovaru, sin Josipa i Lucije Mamić, podrijetlom iz sela Zidine i Bukova Gora kod Tomislavgrada.
• Stariji brat Zdravka (1959.) i Zorana (1971.) Mamića.
• Obitelj se sredinom sedamdesetih preselila u Sesvete i Zagreb.
Nogometni počeci u Veslačkoj ulici
Mamić je prve seniorske korake napravio u tadašnjem zagrebačkom niželigašu Zagrebački plavi, čije se igralište nalazilo u Veslačkoj ulici, na mjestu današnjeg kampa Zagrebello. Vodio ga je nekadašnji hajdukovac Ivan Ito Pavlica, čovjek koji će presudno utjecati na Stojanovu daljnju sudbinu.
Dinamo rekao „ne”
Pavlica je mladog napadača najprije preporučio Dinamu, ali je trener Vlatko Marković procijenio da se ne uklapa u tadašnju momčad. Taj je „ne” odredio Mamićevu karijeru – Pavlica ga je zatim ponudio Hajduku.
Dolazak na Poljud
U Splitu je tada započinjao još jedan veliki ciklus: prvu momčad vodio je Tomislav Ivić, uz pomoćnike Stanka Poklepovića i Vojmira Kačića. Međutim, unatoč perspektivi i nadimku „Bog brzine”, Stojan Mamić nikada se nije uspio nametnuti među „bijelima”. Ubrzo je potonuo u anonimnost, dok su mlađa braća gradila glasna i kontroverzna nogometna poglavlja.
Zagrepčani u Hajduku – duga tradicija
Priča o Stojanu uklapa se u niz primjera nogometaša iz metropole koji su karijeru spašavali u Splitu. Već su ranije taj put birali Bernard Vukas, Božidar Senčar, Branko Stinčić, Zlatko Papec i sam Ivan Pavlica. Kasnije je sličnu sudbinu doživio i Stjepan Major, još jedan talent koji nije uspio ni u Dinamu ni u Hajduku.
Zašto je Stojan nestao?
Razlozi njegova brzog nestanka ostali su u sjeni: nedovoljna prilagodba, konkurencija u vrhu napada i snažan hajdučki kadar sedamdesetih godina vjerojatno su presudili. Ono što je sigurno jest da je Stojan Mamić bio prvi član obitelji koji je ušao u prvoligaški svijet – ali i prvi koji je iz njega izašao bez velikih tragova.
Danas, uz blagdan koji nosi njegovo ime, njegova se nogometna epizoda doima poput fusnote u odnosu na medijski glasnije puteve Zdravka i Zorana. No upravo te zaboravljene priče podsjećaju koliko je nogometna povijest isprepletena neostvarenim snovima jednako kao i velikim uspjesima.
