Spor oko gradnje mosta preko Mesinskog tjesnaca prerastao je u diplomatsko-zbrojbeni obračun između Sjedinjenih Država i Italije nakon što je Rim sugerirao da bi projekt vrijedan 13,8 milijardi eura mogao biti uračunat u obrambene izdatke NATO-a.
Američki veleposlanik pri NATO-u Matthew Whitaker u razgovoru za Bloomberg upozorio je saveznike da ne posežu za „kreativnim računovodstvom” kako bi ispunili ciljani prag od 2 %, odnosno ambicioznijih 5 % BDP-a za obranu: „Doprinosi moraju biti specifično vezani uz obranu.” Whitaker je poručio kako pažljivo prati Messinski projekt te podsjetio da su nakon summita u Walesu 2014. uvedeni stroži mehanizmi nadzora.
Talijansko ministarstvo infrastrukture pokušalo je smiriti tenzije priopćenjem da je most „već financiran” te da se „oslanjanje na NATO sredstva ni ne razmatra niti je prijeko potrebno”. No potpredsjednik vlade i ministar prometa Matteo Salvini ranije je most opisao kao potencijalni „dvostruko namjenski” objekt „i za civile i za vojsku”. „Da može imati dvojnu namjenu, i sigurnosnu, očito je”, izjavio je 6. kolovoza, dodavši da će konačnu riječ o knjiženju troška imati ministarstva financija i obrane.
Oporba plan naziva fantazijom. Zastupnik Pet zvjezdica Pasquale Tridico most je prozvao „katedralom u pustinji” dok Kalabrija istodobno trpi zbog urušenih cesta, zastarjelih bolnica i nestašice vode. Zeleni zastupnik Angelo Bonelli ustvrdio je da je američko odbijanje dokaz kako je vladina priča o strateškoj važnosti mosta „bajka”.
Kritičari upozoravaju da projekt, osim što prolazi kroz seizmički nestabilno područje, nema čvrstu vojnu logiku te da se iza pompe krije više političkog marketinga nego čelika.