Kad se u studenom u osječkom HNK-u začuju prve note Čajkovskoga, Vuk Ognjenović ulazi u dobro poznati svijet – onaj „Orašara”, baleta koji izvodi već 22 godine i koji ga je, kako kaže, „najviše obilježio” tijekom više od tri desetljeća na sceni.
„Motivaciju nalazim u ansamblu, koji jednako ludo voli balet kao i ja”, ističe dugogodišnji prvak i koreograf osječkog baleta, prisjećajući se svojih prvih scenskih koraka davnih devedesetih. U međuvremenu je u „Orašaru” prošao gotovo sve – od dječjih rola i solističkih nastupa do izgradnje koreografije i vođenja mladih plesača.
Ognjenović vjeruje da je „Orašar” fenomen ponajprije zbog glazbe Petra Iljiča Čajkovskoga. „Toplo se nadam da to nije samo zbog trendova, nego zbog iskrene povezanosti publike s tom glazbom”, dodaje. Upravo zato izabrao je ovaj naslov za proslavu svoje jubilejske godine, kojom će obilježiti 30 godina kontinuiranog plesnog djelovanja.
Njegov rad vezan je uz povijest osječke baletne scene: entuzijazmom i upornošću pomogao je pretvoriti „Orašara” u prepoznatljiv blagdanski simbol grada. Premijere su tradicionalno rasprodane, a generacije djece svake zime prvi put kroz ovu predstavu zakorače u kazalište.
Sada, uoči nove sezone, Ognjenović priprema još jednu izvedbu klasika i najavljuje kako će, uz svečani ton obljetnice, pokušati unijeti i svježu koreografsku energiju: „Bajka ne gubi sjaj dok god joj mi dajemo srce.”